Knjiga „Usmena književnost križevačkoga kraja“ autorice doc. dr. sc. Tanje Baran svečano je predstavljena u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

O knjizi su govorili pisac predgovora i autoričin mentor na diplomskom, magistarskom i doktorskom radu professor emeritus Stipe Botica, recenzentica prof. dr. sc. Ljiljana Marks te glavni urednik nakladništva Matice hrvatske dr. sc. Luka Šeput. Izabrane lirske pjesme, pripovijest, zaklinjanja i zagonetke zapisane u križevačkom kraju tijekom 19. stoljeća kazivao je glumac Adam Končić, a kroz program promocije uz „spelanciju“ je najpoznatijih hrvatskih vinsko-pajdaških regula „Križevačkih štatuta“ vodio tzv. „hižni japica“ Zoran Homen.

Luka Šeput uvodno je ispripovijedao zašto Matica hrvatska objavljuje usmenoknjiževnu građu te govorio o obimnom usmenoknjiževnom korpusu koji Matica čuva. Istaknuo je da je knjigu Tanje Baran mogao objaviti i Ogranak Matice hrvatske u Križevcima, ali da je središnjica prepoznala iznimnu vrijednost toga djela, i u analizi i valorizaciji u prvom dijelu knjige te u cjelovito objavljenoj usmenoknjiževnoj građi u drugom dijelu knjige, pa da je zato knjigu odlučila objaviti Matičina središnjica.

Stipe Botica okupljenima je govorio o autorici kao svojoj nekadašnjoj iznimnoj studentici kojoj je svojevremeno ponudio zaposlenje na Katedri za usmenu književnost na kroatistici Filozofskoga fakulteta, ali da je ona ipak odlučila ostati na HRT-u, gdje i danas djeluje kao urednica Radio Sljemena. Izrazio je zadovoljstvo što je ostala aktivna i u znanosti pa i danas piše knjige i znanstvene radove te predaje na Komunikologiji Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u statusu naslovne docentice.

Istaknuo je da je autorica u knjizi predstavila petnaestak rukopisa od kojih je pola nastalo tijekom 19. stoljeća na poticaj Matice hrvatske iz ruku poznatih onodobnih zapisivača poput Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Đure Deželića, Franje Ksavera Kuhača do zapisa obrazovanih, ali javnosti manje poznatih zapisivača u križevačkom kraju. Okupljenima je predstavio i autoričinu valorizaciju usmenoknjiževne građe kršćanskoga tematskog ciklusa.

Progovorio je o vrijednosti predstavljane knjige kao modelu drugim hrvatskim sredinama u stvaranju zavičajnih usmenoknjiževnih monografija, ali i naglasio da stvaranje knjige poput ove križevačke iziskuje znanje, dugotrajan uporan rad, strpljenje i veliku ljubav prema zavičaju.

Ljiljana Marks je predstavila strukturu djela ističući da su Križevci, što autorica pokazuje u knjizi, odgovorili na sve nacionalne poticaje za zapisivanjem usmene književnosti od početaka 19. stoljeća nadalje, da su u tom gradu živjeli najpoznatiji ljudi Hrvatskoga narodnoga preporoda od Antuna Nemčića, Ljudevita Farkaša Vukotinovića, Mirka Bogovića, Franje Markovića, što je zasigurno pridonijelo društvenom i kulturno-književnom pozicioniranju Križevaca kao jedne od ključnih hrvatskih sredina onoga vremena te da su u tome kraju usmenoknjiževne rukopise stvarali ključni ljudi hrvatskoga društvenoga i kulturnoga života 19. stoljeća, kada se i započelo s organiziranim popisivanjem usmenoknjiževne baštine hrvatskoga naroda. U ekspertizi svih tih okolnosti, kao i kroz analizu prikupljene usmenoknjiževne građe, Tanja Baran se nametnula kao jedna od najistaknutih terenskih i arhivskih istraživačica mlađe generacije, zaključila je Ljiljana Marks.

Autorica Tanja Baran ispripovijedala je o svojem zanimanju za usmenu književnost od početaka studija kroatistike do danas, o svojim izvornim zapisima usmene književnosti u križevačkom selu Erdovcu, o svojem bavljenju „Križevačkim štatutima“ te o iscrpnom procesu bavljenja rukopisima koji se čuvaju u Odsjeku za etnologiju HAZU, a objavljeni su u knjizi, od fotokopiranja, skeniranja, prepisivanja, kolacioniranja, do same analize i vrijednosne prosudbe. Zahvalila je osobno svojim prijateljima, većinom kroatisticama, koji su joj pomagali u tom procesu te nakladniku Matici hrvatskoj.

Naglasila je da je osobita vrijednost knjige ne samo u njenim znanstvenim prosudbama, već i u usmenoknjiževnoj građi koja je cjelovito objavljena u drugom dijelu knjige. „Djelo zato ima više od 500 stranica, no u knjizi se mogu čitati dosad javnosti potpuno nepoznati usmenoknjiževni sadržaji zapisani u križevačkom kraju. Dosad se iz Križevaca znalo jedino za ‘Križevačke štatute’, i za zapis Milana Bubanovića koji je objavio Ivan Kukuljević Sakcinski, a sada je javnosti dostupno cjelokupno križevačko usmenoknjiževno obilje zapisano u 19. i 20. stoljeću“, istaknula je autorica.

Na kraju je održala zahvalnu zdravicu okupljenima po „Križevačkim štatutima“ te u zajedništvu sa Zoranom Homenom i Adamom Končićem zapjevala napitnicu, što spada u ciklus „hrvatske dobrovolje“, hrvatskih napitnica, zdravica, i popijevaka, važnoga usmenoknjiževnog korpusa koji u knjizi također ima zapaženo mjesto.

baran1 baran2 baran3 baran4 baran6 baran7 baran8 baran9 baran10 baran11 baran12 baran13 baran15 baran16 baran17 baran18 baran19 baran20 baran21 baran22 baran23 baran24 baran25 baran26 baran27 baran28 baran29 baran30 baran31 baran32 baran33 baran34 baran35 baran36 baran37 baran38 baran40 baran41 baran42 baran43 baran44 baran45 baran46 baran47 baran48 baran49 baran50 baran51 baran52 baran55 baran60 baran61 baran62 baran63 baran64