Ovogodišnji Susreti u Štaglju bili su još jedno sjećanje na pjesnikinju Mirjanu Sačer Bobanac. Lidija Šustek čitala je njezine pjesme. Ova tradicionalna manifestacija održana je pod pokroviteljstvom Općine Dubrava i Hrvatske lige protiv raka.
Na Pjesničkoj jeseni u Kostanju nastupili su Lidija Šustek, Snježana Marković, Ivan Sović Sova, Darko Vidović, Sanja Benko, Dragan Vicković, Božica Črljenec Slijepčević, Dragica Čulig, Ružica Kopsejak i Ljerka Jaić, majka 14-ero djece i baka 15-ero unuka.
Mladen Bošnjak promovirao je prvu zbirku pjesama „Na kavi“, a Katarina Zadrija promovirala je zbirku pjesama „Kmukač“. U promociji je sudjelovala i njezina unuka Laura Pandžić. Predsjednik Hrvatske lige protiv raka dr. Damir Eljuga govorio je o prevenciji ove bolesti te je promovirao ružičastu vrpcu.
Održana je i izložba slika Josipa Boltižara koji je preminuo u travnju ove godine, a o njegovom djelu govorio je Radovan Vojvodić.
Izaslanstvo Štaglja posjetilo je grob pjesnika Milana Rotkvića u Mostarima gdje je održana komemoracija. Nastupile su i mažoretkinje općine Dubrava.
Ana Mlinar o poeziji Mladena Bošnjaka ističe: – Mladen Bošnjak, uvijek je pisao s lakoćom, stihovi su sami iz njega tekli, dirljivi u svojoj istinitosti. Izazivali su reakciju u svima koji bi ih čuli ili pročitali pa smo ga često uvjeravali da ih mora objaviti. Pisao ih je cijeli život zato što drukčije nije mogao, poticaj za to dolazio je, kako to i mora biti, iznutra.
Nada
Jesmo li tu
jedni zbog drugih,
je li sve
stvoreno za nas –
sunce, kiša,
mora glas?
Očarava nas
dodir duge,
miris vjetra,
duboko nebo,
zvijezde dalekog svemira.
Raskošni
trenutak iluzije,
slatke boje
mladosti,
spokojstva,
nezasitne
radosti.
Gubi se
jutarnji
zagrljaj rose,
dah pripadnosti,
osmijeh nade
zarobljen
vječnom
sebičnosti.
Čar nebeskog
sjaja
pretvorio se
u daleka,
nepoznata
lutanja,
traganja.
Umiru uspomene
koje pričaju
oslijepljeni
za gledanje
dušom,
obuzima nas
tuga
Kao nevina djeca,
iskrenog osmijeha,
sklona svim
ugodama,
stvaramo
buduće istine,
ljepote stradanja,
laži.
Klečeći pred
križem,
oprost se
traži.
Izgubljene
misli lebde
k nebu,
treba nam nada.
A tijela se
raspadaju
u tisuću komada.
Učitelj
Ta prekrasna glazba
zanosnih boja
koju čini struka
uma i duha.
Budi zoru,
tjera oblake,
donosi svjetlost
na mlade pupoljke.
Često,
dok zbori,
skrivena i prazna
tišina
odgovori.
Iz njihova straha
ljepotu izvlači,
zidove ruši,
odmrzava mora,
uči životu
kraj sjajnog prozora.
Utapa ih
u želju učenja.
Zablude,
brige
otklanja
voljom da ih
raspriča.
Sa žuljem u oku
istrošena starost
vuče se, tumara,
ali ne gubi
želju
za putovima
znanja.
Još živi
svoj
zabludjeli san
da svaki pupoljak
pretvori
u bijeli jorgovan.
