Potkalničko selo Vojakovački Osijek jutros su razbudili bučni zvukovi ‘prangijanja’ eksplozivnih udara iz tradicionalnog ‘oružja’. Povod je blagdan Božića, koji se prema julijanskom kalendaru obilježava 7. siječnja.
Ranijih godina, pripovijedaju stariji mještani, za ‘prangijanje’ se okupilo cijelo selo, a bili su tu mužari, kubure i druga sredstva za dizanje buke.
U zadnje vrijeme, na poticaj nekih mlađih mještana, među kojima je najaktivniji Zoran Vitanović, nastoje se obnoviti razni lokalni običaji, kao i općenito zanimanje za zavičajnu baštinu. Tako je i sa ovogodišnjim ‘prangijanjem’. Običaj se održavao donedavno, a ako ovu inicijativu prihvati veći broj mještana, opet će.
Selo Vojakovački Osijek, na lijepom je položaju nad glogovničkom dolinom, bogato poviješću i baštinom. Prema vrelima, osnovali su ga davno, još u 15. stoljeću, oružnici u pratnji Katarine Branković, kćerke srpskog despota Đurđa. Ona je bila žena Ulriha Celjskog, posljednjeg iz slavnog roda, a po njegovoj smrti, 1456., još je jedno vrijeme posjedovala Kalnik i okolnja sela. Kasnije, prvi žitelji Osijeka, zasdržal isu se ovdje, da bi im se pridružili doseljenici kroz stoljeća. Prvu crkvu, navodno, svojim je darom sagradila sama Brankovićka, dok je današnja crkva mnogo kasnija. U crkvi je vrijedan ikonostas, kojeg je nedavna nestručna obnova znatno degradirala, te još čeka svoju stručnu konzervaciju i valorizaciju. Najstariji je u grupi kalničkih ikonostasa, a tipološki se labavo veže uz one u Pogancu i Vojakovcu.
