U dvorištu Shenoa Bara u Križevcima sinoć je održana prva tribina u sklopu Večeri znanosti, tehnologije i umjetnosti pod nazivom “Put od Križevaca do Afrike: medicina, znanost i volontiranje”.
Gošća tribine bila je Križevčanka Ana Filipan, studentica medicine i dugogodišnja volonterka. Ana je predstavila istraživanja koja je provela u sklopu studija medicine, a posebno se ističe njezino istraživanje iskustva na rubu smrti nakon kardiopulmonalne reanimacije, u kontekstu kulturoloških razlika objavljeno u trećem izdanju časopisa Kozmologija.
Riječ je o složenim psihičkim iskustvima doživljenim u trenutku kada mozak ostaje bez kisika, što otvara brojna pitanja i nedoumice kod tumačenja ovog fenomena.
– S istraživanjem sam krenula 2022. godine u dogovoru s fizičarem Petrom Pavlovićem. Fenomeni smrti su kulturološki karakterizirani i uvelike se razlikuju oni s istoka i zapada. Iskustva na rubu smrti nisu halucinacije i ima puno određenih karakteristika po kojima se takva iskustva uvelike razlikuju od onoga što zovemo halucinacijama. Iskustvo na rubu smrti je subjektivno, pojavljuje se nakon stanja kada je osoba bila blizu smrti. Najčešće je to utapanje, prestanak rada srca, odnosno stanja kada mozak nije dovoljno opskrbljen kisikom. Ne može se reći da nakon svakog takvog slučaja osoba doživi iskustvo na rubu smrti jer se mi moramo sjećati da imamo neko sjećanje, a kod osoba koje su na rubu smrti sjećanje je djelomično prikriveno traumom. Na mogućnost prisjećanja mogu utjecati i lijekovi.
– Svi koji bave ovom temom pokušavaju dokazati na mjerljiv način da li takva iskustva postoje. Ja se isto time bavim, ove godine je objavljen još jedan rad koji opisuje model studije koja bi riješila taj problem i ponudila mogući odgovor. Ljudi koji dožive iskustvo na rubu smrti opisuju ga kao transcendentalno i mogu čuti što se događa oko njih. Kad osoba napušta svoje tijelo, može gledati što se događa s njezinim tijelom te odlazi u neki drugi svijet i neko drugo stanje. Tada doživljavaju neka mistična iskustva, vide neko svjetlo i komuniciraju s preminulim prijateljima i članovima obitelji. Ljudi koji su to doživjeli kažu da je to bilo transformativno za njih, da su shvatili nove stvari te su napravili pozitivne promjene u svom životu – rekla je Filipan.
Dodala je da se ovaj fenomen pojavljuje i kod djece.
– Oni najčešće to iskustvo objašnjavaju kroz neku igru ili iskazuju kroz neku vrstu umjetnosti. Govore o tome na jednostavnoj razini, a sve se to može provjeriti s osobama koje su bile prisutne – kaže Filipan.
Ana je govorila i o svom skorom odlasku u Tanzaniju, gdje će u sklopu neprofitne organizacije Tanzania Health Opportunities (THO) sudjelovati u pružanju medicinske pomoći ruralnim zajednicama Tanzanije.
Kao bivša stipendistica Zaklade Volim Križevce i dugogodišnja volonterka, osvrnula se i na vlastiti angažman u zajednici te važnost volontiranja u osobnom i profesionalnom razvoju.
Tribinu je organizirala Zaklada za lokalni razvoj i solidarnost Volim Križevce, a dio je projekta COSMIC – Croatian Observatories and Schools Making Innovative Curricula, čiji je nositelj Astronomsko društvo Perzeidi Križevci i koji sufinanciraju Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Tribinu je moderirala Ivana Dubravec.
