Povodom Dana grada Križevaca i 1100. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva, u Križevcima se od 2. do 23. travnja održavaju Dani Ogranka Matice hrvatske u Križevcima.
Danas je predstavljena knjiga Marija Jareba “Hrvatski nacionalni simboli: Postanak, razvoj, uporaba i kontroverze”. Riječ je sveobuhvatnoj analitičkoj studiji povijesti hrvatskih grbova i zastava od njihova postanka do suvremenosti. Nacionalni grb i zastava važan su simbolički izražaj nacionalnog identiteta pa su tako i hrvatski nacionalni grb i zastava kao nacionalni i državni simboli važan dio hrvatskoga nacionalnog i državnog identiteta te odražavaju složene procese nacionalne integracije koji su kulminirali stvaranjem samostalne hrvatske države.
Ova opsežna i bogato ilustrirana knjiga uvelike pridonosi boljem razumijevanju hrvatske povijesti u posljednjih pola tisućljeća, ali i spoznaji veza između propagande, emocija i njihovog utjecaja na nacionalni identitet.
Mario Jareb rekao nam je kako je u novoj knjizi nastojao obraditi povijest i uporabu hrvatskih nacionalnih simbola, grba i zastave. -Simboli su zahvalna tema za istraživanje i u Hrvatskoj postoje brojne kontroverze o njihovi uporabi . To me sve potaknulo i kad sam kao povjesničar ušao u to, došao sam do mnogih izvora i tekstova koji su tražili da se pretvore u jednu knjigu.
U ovom izdanju ima dosta novih stvari koji ni meni samom nisu bile poznate gledajući postanak hrvatskog grba i uporabe, izgleda i značenja. Hrvatska zastava je specifična jer sadržava i hrvatski grb. Imamo službeno znakovlje Republike Hrvatske i Hrvata u BiH. Oni se temelje na hrvatskoj trobojnici, crveno, bijelo, plavo i hrvatskom šahiranom grbu od 25 polja koje počinje s crvenim poljem. Hrvatski šahirani grb star je najmanje 500 godina. Zabilježen je u uporabi krajem 15. stoljeća. Zastava, nacionalna trobojnica je zastava bana Jelačića iz 1848. godine. I ona predstavlja uzorak trobojnice s grbom Kraljevine.
Ti osnovni elementi zadržali su se do danas, a riječ je o trobojnici s grbom – poručio je Jareb i dodao kako su državni i nacionalni simboli temelj identiteta i što sve okuplja.
O autoru
Mario Jareb rođen je 1969. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 1994. dvopredmetni studij povijesti i arheologije. Iste je godine na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti stekao stupanj Master of Arts in History. Disertaciju „Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine” obranio je 2003. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je stekao akademski stupanj doktora znanosti. Tijekom akademske godine 2001./2002. bio je Fulbrightov stipendist na Sveučilištu Indiana u SAD-u.
U Hrvatskom institutu za povijest radi od godine 1995. te istražuje povijest Nezavisne Države Hrvatske i međuratnog Ustaško-domobranskog pokreta. Uz to pokazuje interes i za druge teme, posebice za problematiku hrvatskih nacionalnih simbola i za nastanak suvremenih hrvatskih granica. Radi i na problematici hrvatsko-srpskih odnosa u SAD-u tijekom Drugoga svjetskog rata, a u novije vrijeme na međunarodnim diplomatskim dokumentima kao izvoru za hrvatsku povijest u međuraću.
U središtu njegova istraživanja su i negativni stereotipi o Hrvatima i Hrvatskoj, a posebice nastanak takvih stereotipa o Katoličkoj Crkvi u Hrvata i o blaženom Alojziju Stepincu tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću. U razdoblju od 2003. do 2006. predavao je izborne kolegije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a od 2010. do 2012. i od 2018. do danas na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Od rujna 2005. do rujna 2008. bio je član hrvatske delegacije pri Međunarodnoj radnoj skupini za održavanje sjećanja, edukaciju i istraživanje holokausta (danas Međunarodnom savezu za sjećanje na holokaust), čiji je član ponovno od jeseni 2024.
Od veljače 2006. do rujna 2009. bio je predstavnik Ministarstva kulture Republike Hrvatske u Savjetu Javne ustanove Spomen područje Jasenovac. Član je Matice hrvatske, čiji je potpredsjednik od 2021.Član je i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja”. Od proljeća 2016. do ljeta 2017. bio je član katoličkoga dijela Mješovitoga povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, koja je imala zadaću razmotriti ulogu blaženog Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata.
Autor je niza znanstvenih radova, među kojima se izdvajaju monografije Ustaškodomobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Hrvatski nacionalni simboli, Mediji i promidžba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Jadovno i Šaranova jama: Kontroverze i manipulacije (u suautorstvu s Vladimirom Geigerom i Davorom Kovačićem), Kralj Tomislav kroz tisuću godina: Kralj Tomislav između stvarnosti i mita te proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine i njezini odjeci do danas, i Sovjetski zločin u Katynskoj šumi: Uloga doktora Eduarda Luke.
Donosimo nekoliko fotografija s večerašnjeg predstavljanja knjige u Križevcima.
