U modernom svijetu gdje svaka roba ima svoj vijek trajanja, Stiven Horvat pravi je primjer kako još uvijek postoje ljudi koji romantičarski prkose vremenu u kojem su se našli te rade stvari za koje su mnogi od nas zaboravili da postoje. On je naime izučeni tapetar koji je svoj zanat izbrusio u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu.

Stečeno znanje dograđivao je mnogo godina ne bi li ovog proljeća otvorio “Horvat Tapetarsko Dizajnerski Obrt” u Koprivničkim Bregima.

– Stariji bratić mi je tapetar. Još u osnovnoj školi išao sam kod tete na praznike i uvijek sam se motao oko njegove radione, tada mi je dao jednostavne poslove da mu pomognem. Meni je to bilo zanimljivo, a njemu je bilo korisno, tako da sam si i zaradio za džeparac i tu je moja počela ljubav prema ovome poslu. Kada je došlo vrijeme za upis u srednju školu znao sam da se želim s ovim poslom baviti u životu – govori Stiven.

U tapetarsku školu tada su primali svega dvojicu učenika, koliko ih se i upisalo. Stivenov kolega iz razreda nakon prve je godine odustao od škole tako da je Stiven ostao jedini u svojoj generaciji, tapetar. Rodom iz Vidovca pokraj Varaždina Stiven se u Koprivničke Brege preselio zbog ljubavi i nije požalio.

– U travnju sam službeno i registrirao obrt. Papirologija je bila pomalo komplicirana, ali nije ništa nesavladivo. Moram naglasiti da sam povukao 85.000 bespovratnih sredstava, 30.000 kuna dobio sam od PORA-e te 55.000 od HZZO-a – ističe Stiven.

Dodao je kako je da bi dobio financijska sredstva od PORA-e morao ići na predavanja, no istaknuo je kako su predavanja bila izrazito zanimljiva i što je najvažnije svrsishodna jer je na njima naučio mnoge stvari koje sada primjenjuje u praksi.

Što se tiče samog posla Stiven naglašava kako mu ni jedan dan nije isti i to je ono što mu se najviše sviđa kod njegovog zanata.

– Radim sve što se tiče tapetarskog posla, od tapeciranja i izrade kutnih garnitura po mjeri, preko tapeciranja stolca pa sve do tapeciranja vrata i automobila. Uglavnom sve što se može tapecira, to tapeciram – naglasi je Stiven.

Da bi mogao svoj posao kvalitetno raditi potreban mu je kvalitetan odnosno profesionalni alat koji je vrlo skup, naglašava Stiven kako su mu upravo u tom segmentu početne potpore pomogle.

– Samo šivaća mašina košta više od 35.000 kuna, klamerice su po nekoliko tisuća kuna, isto kao i rezač spužve i rezač platna. Sve je to jako skupo, a bez tog alata ne može se kvalitetno napraviti posao – rekao je Stiven te naglasio kako mu profesionalan alat uvelike i ubrzava rad tako da mu i sami završni proizvod odnosno usluga jeftinija.

Istaknuo je kako za sada ima jako puno posla, jer zanimanje tapetar više gotovo da i ne postoji.

– Jako puno radim tapeciranje stolaca. Stari stolci, ali i namještaj općenito puno je kvalitetniji od ovog današnjeg namještaja. Tada se radilo od punog drveta, kvalitetno obrađenog. Zavisno od zahtjevnosti, veličine stolca i kvalitete materijala cijena tapeciranja stolca je od nekih 80-ak kuna po komadu pa na više – kazao je.

Dodao je kako radi mnoge stvari po mjeri, a posebno je puno do sada radio kutnih garnitura i separea u kafićima.

– Do sada sam izradio jako puno kutnih garnitura i separea za kafiće u Varaždinu, a radio sam i u Koprivnici, Zagrebu, a čak i za more sam radio. Osim separea i stolaca, radio sam i madrace po mjeri, ali i ostale stvari kao kompletna restauracija tkanina na oldtimer automobilima – ispričao je.

Što se tiče budućnosti, za sada se previše ne brine. Naglasio je kako ako se posao nastavi razvijati željenim tempom da planira zaposliti jednog radnika sljedeće godine.

– Nadam se da ću zaposliti nekog šivaća odnosno šivačicu, jer posla ima i vjerujem da će ga biti još više te će zasigurno postojati potreba za zapošljavanjem. Veliki je problem što se današnje generacije ne školuju za ovo zanimanje. Jako mi je žao zbog toga što je ovo jedan vrlo dinamičan i zanimljiv posao – kazao je.

Istaknuo je kako za sada najviše poslova dobiva preko preporuka ljudi kojima je radio nešto te nešto manje preko Facebook stranice. Stiven je zaključio kako ima posla samo treba imati želje i volje za rad te kako to ljudi vide i znaju cijeniti u što se i sam uvjerio proteklih mjeseci.

prigorski.hr