U župnoj crkvi Svetog Roka, čiji blagdan obilježavamo 16. kolovoza, nalazi se uglavnom inventar novijeg datuma, odnosno 19. i 20. stoljeća.
Iako se oltari odlikuju ljepotom i dobrom zanatskom izradom, povjesničar umjetnosti malo će im pažnje posvetiti budući se radi o serijskim obrtnim radovima koji se uglavnom ne ističu umjetničkom posebnošću.
Ipak, u istoj se crkvi nalazi remekdjelo barokne umjetnosti starije od same crkve, premješteno ovamo iz starije crkve, propovjedaonica. Točnije, današnja je crkva podignuta oko 1790. na mjestu starije drvene.
U Koprivničkim Bregima na istom je mjestu, na mjesnom groblju podignuta kapela Svetog Roka još 1686., a ova je potom 1750. zamijenjena novom, većom, ali opet drvenom.
Diljem koprivničke Podravine gradile su se drvene crkve, ne samo filijalne kapele, nego su i mnoge župne crkve bile još u 18., pa i 19. stoljeću drvene. Izgradnja nove kapele Svetog Roka u Bregima bio je i povod da se ovdje izvodi nova propovjedaonica, a vjerojatno i oltari, kojima se, međutim, zameo trag.
Propovjedaonicu izvodi križevački kipar Stjepan Szever, koji je u tom razdoblju znatno proširio svoje tržište upravo koprivničkom Podravinom (Drnje, Đelekovec, Novigrad, Virje, Miholjac, Hampovica, Koprivnica).
U posljednjom razdoblju svog rada Szever se posebno specijalizirao za propovjedaonice, a ugled je stekao na velikim propovjedaonicama u Ludbregu, Čazmi i Virovitici. U grupi propovjedaonica ova u Bregima spada među male Szeverove propovjedaonice, ali svejedno izvođene sa ništa manje vještine i originalnosti od velikih.
Posebno je važna jer, pored velike propovjedaonice franjevaca u Virovotici predstavlja najkasnije datirano majstorovo djelo, datirano 1755. S ovom se propovjedaonicom zaokružuje tri desetljeća bogate i originalne umjetničke djelatnosti najznačajnijeg predstavnika pokrajinskog baroka kontinentalne Hrvatske. Zanimljivo je, mada čista slučajnost, da su oba posljednja Szeverova djela smještena u crkvama Svetog Roka, u Koprivničkim Bregima i Virovitici.
Propovjedaonica ima tipično trbušasto barokno tijelo stranica ispunjenih reljefima evanđelista. Meka atektonska obrada tijela evanđelista koji izranjaju iz reljefa u punu skulpturu sažetak je nakupljane vještine koju je ovaj neškolovani (mada ne i samouki) majstor prikupljao radeći desetke oltara i propovjedaonica diljem sjeverne i središnje Hrvatske.
Ukrasne lezene koje razdvajaju reljefe evanđelista sjajan su primjer apliciranja oblika marijaterezijanskog namještaja u crkveni inventar.
Nažalost, propovjedaonica nije sačuvana integralno, vjerojatno kod preseljenja u novu crkvu (o. 1790) baldahin joj je zamijenjen novim, ali su zadržani kipovi svetog Mihovila i starozavjetni likovi.
No i ovakva, propovjedaonica je remek djelo inventara ove male podravske župne crkve, nadasve važna za poznavanje najvećeg križevačkog baroknog kipara.
Zdenko Balog/prigorski.hr