Izložba će biti otvorena još desetak dana u Domu HDLU – Meštrovićevom paviljonu (ili kako bi Purgeri rekli ‘Džamiji’). Radi se o tematskoj izložbi hrvatsko – francuskog slikara Slavka Kopača, jedne od ključnih figura hrvatsko – pariških kulturnih veza druge polovice 20. stoljeća.
Već za studentskih dana Kopač osjeća nezadovoljstvo i skučenost sredine koja u to doba svakako nije bila provincijska, ali nije niti ukorak pratila previruća događanja likovnoumjetničkog centra svijeta, Pariza. Shvativši da će jedino u Parizu doći na izvor ideja i mogućnosti vlastitog razvoja, Kopač se uspio izboriti za stipendiju u Parizu. Potom u kratkom vremenu studira u Firenci, te se opet vraća trajno u Pariz.
Sve se to događa u predratnim, ratnim i poratnim godinama. U Parizu, Kopač se brzo uklapa u intelektualne krugove, kako hrvatskih umjetnika koji tamo stvaraju, tako i u krug oko Jeana Dubuffeta, Michaela Tapiéa i Andre Bretona. Stvaralaštvo mu postaje blisko pokretu Art Brut, kojega je glavni apostol bio upravo Dubuffet.
Štoviše, Kopač dugi niz godina djeluje kao voditelj i kustos Muzeja Art Brut, kojega osniva i okuplja Dubuffet. Iako je Kopač nesumnjivo u svome razvoju pod snažnim utjecajem Art Bruta, razvija potpuno neovisan, individualan i prepoznatljiv izraz.
Kopačevo je stvaralaštvo i pariško djelovanje malo poznato u Hrvatskoj, sve do 70-ih godina 20. stoljeća, kroz koje razdoblje višekratno posjećuje domovinu. Povezuje se s galeristima, što rezultira izložbama, uključujući i veliku retrospektivu u Modernoj galeriji u Zagrebu, a rodnim Vinkovcima poklanja veću zbirku radova, kao temelj za osnivanje Galerije Slavko Kopač u Vinkovcima. Za osiečko kazalište izrađuje (zajedno s Rudolfom Labašem) nacrt za svečani zastor ‘Slavonija’.
Izložba, koju još nekoliko dana možemo pogledati u Domu HDLU, autorice kustosice Anite Ruso Brečić, tematska je, te je posvećena posebno Kopačevoj pariškoj fazi. Ovdje je manji broj ranijih radova, koji ilustriraju njegov razvoj u razdoblja kada je bio blizak Mladenu Veži, ali je retrospektivno prezentirano njegovo najzrelije razdoblje. Radovi su to koji pružaju ne samo uvid u Kopačev kreativni proces, nego ogoljevaju kreativni proces kao takav. Kopačevi su radovi sam proces, nedovršeni, ogoljeli u procesu nastanka, korištenjem neuobičajenih materijala i neuobičajenih metoda. Vidljiv svijet, od kojeg nikad ne odustaje, ne oponaša, nego ga re-kreira, na razini asocijacija gradi svoju vlastitu ikonografiju sa ponavljanim motivima. Tanka spona koja ga veže uz zavičaj rastače se, uvijek prisutna, ali nikad izdvojena u nejgov urbani pariški likovni jezik. Bolje poznat u svijetu nego u domovini, nadamo se da će ova izložba dati obol prepoznavanju Vinkovčana Slavka Kopača i u Hrvatskoj.
