U Gradskom muzeju Bjelovar sinoć je otvorena izložba „Srednjovjekovni Gudovac“ koja prikazuje rekonstruirani dio bilogorske povijesti.
„Ovo je naša prva autorska izložba u ovoj godini, a iste su nam bitne jer kroz njih najčešće obrađujemo građu iz našeg fundusa i možemo predstaviti što sve imamo u muzeju. Uz to predstavljamo i naše zaposlenike – kustose da se ljudi upoznaju s njima te s tim što oni rade i čime se bave“, izjavila je ravnateljica Muzeja Marijana Dragičević.
Dodala je kako predstavljanje srednjovjekovnog Gudovca i presjek lokaliteta do sada nije bilo izlagano u Muzeju, a izložba je postavljena uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija i bjelovarske tvrtke Ceste d.d., u suradnji s Turističkom zajednicom Koprivnice koja je upotpunila srednjovjekovnu rekonstrukciju.
Gudovac (Gwdoch, Gwodowcz), danas glavno sajmišno mjesto, a nekada plemićko, svoje je korijenje pustilo u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, svega 7 kilometara od središta grada Bjelovara. „Izložba je posvećena lokalitetu Gudovac iz kasnog srednjeg vijeka od 14. do 16. stoljeća, kada je na umjetničkoj pozornici vladala gotika i renesansa. Prva arheološka istraživanja provedena su 30-tih godina prošlog stoljeća od strane Ivana Barišića koji je prikupljao građu do kasnih 50-tih. Sve do 2003. godine nisu provedena prava stručna arheološka iskopavanja“, istaknula je autorica izložbe kustosica Petra Tar.
U gradini u Gudovcu 2003. godine prilikom arheoloških istraživanja Instituta za arheologiju i Gradskog muzeja Bjelovar pronađena je uskršnja pisanica, dosad najstariji nalaz takve vrste s područja Hrvatske iz 15. stoljeća.
„Usudim se reći da je ovo i najposebniji nalaz, a ova izložba se zato i otvorila ususret Uskrsu. Pisanica je u našem stalnom postavu već 21. godinu i iznimno smo ponosni na nju jer je važan nalaz i prikaz života stanovništva na ovim područjima u srednjem vijeku. Danas njegujemo običaje bojanja pisanica, a slični običaji prakticirani su se i tada“, rekla je Tar.
Pisanica je pronađena u fragmentima od njih ukupno 146. Restauracijom i konzervacijom u Hrvatskom restauratorskom zavodu iznijeti su zaključci kako je jaje kokošjeg podrijetla, ukrašeno srcolikim motivima na čokoladno smeđoj podlozi. Motivi su se radili tehnikom rastopljenog voska koja se koristi i u današnje vrijeme, a jaje govori o običajima koji su se prakticirali u srednjem vijeku.
Izložba je podijeljena u dva dijela: prvi dio izložbe prikazivat će srednjovjekovnu kuhinju, dok će drugi dio izložbe prikazivati presjek ostale građe pronađene na gudovačkoj gradini. Predstavljen je šarolik spektar predmeta od keramike, stakla, kamena, tekstila i metala koji pričaju priču o tome kako je živjelo gudovačko stanovništvo. Pisanica je pronađena zajedno sa kuhinjskim inventarom (loncima, posudama, noževima) i drvenim gredama pa je za izložbu napravljena rekonstrukcija kuhinje za potpuniji dojam.
Za gudovačku gradinu smatra se da je podignuta početkom 14. stoljeća, a predstavljala je utvrđeni plemićki posjed (majur), odnosno plemićko sjedište. Središnje utvrđenje bilo je utvrđeno širokim jarkom i bedemom izgrađenim od drvenih greda i zemljanog nasipa, čiji se ostaci najbolje vide na sjevernoj strani gradine.
Kasnosrednjovjekovna gudovačka gradina, naseobinsko-obrambenog karaktera, nalazila se u sjevernom djelu sela Gudovac, bila je nizinskog tipa te promjera oko 50 metara. Podignuta u močvarnom i podvodnom okolišu čemu je pridonio obližnji potok Plavnice, jedan je od mnogih razloga zašto su se tu nastanili srednjovjekovni plemići.
