Hlebine, selo pored Drave, u cijelom je svijetu poznato po jedinstvenoj naivnoj umjetnosti. U tom podravskom selu slika se još od početka 30-tih godina prošlog stoljeća, a naivna umjetnost svoj vrhunac doživljava 40-ak godina kasnije. Posljednjih godina ova umjetnost ima sve lošiji status. Trenutno o njenoj revitalizaciji najviše brine Udruga hlebinskih slikara i kipara naive, koja broji 30-tak članova iz cijele Podravine.

Ljerka Tropšek naivnim se slikarstvom bavi već 35 godina. Ova rođena Hlebinka svoje prve slikarske korake napravila je još u osnovnoj školi.

– Kako sam rođena u Hlebinama, od malih nogu upoznata sam s naivnom umjetnošću. Oduvijek sam se divila Hlebinskim velikanima Franji Filipoviću, Dragutinu Gažiju, a posebno Ivanu Generaliću koji mi je do danas ostao najdraži slikar. Već u osnovnoj školi krenula sam slikati, no ti su počeci prije svega bili jedna vrsta razonode. Tek nakon završetka fakulteta 1984. godine počinjem se ozbiljnije baviti slikarstvom- istaknula je Ljerka.

Tada, baš kao i danas najviše slika ulja na staklu, s time da se kolorit tijekom godina promijenio. Prije je, naglašava, koristila puno više tamnijih smeđe i plave tonove kojima je dobivala melankoličnu atmosferu, da bi danas slikala svjetlijim vedrijim koloritom. Tek kasnije se okušava i u slikanju na platnu, na kojem i danas ponekad zna slikati.

– Prvenstveno nastojim slijediti tradiciju hlebinske škole slikarstva. Posljednjih godina slikam uglavnom svjetlijim razigranijim bojama, vedre pejzaže i cvjetne motive smještene u Podravski pejzaž. Volim slikati proljeća, posebice proljetno cvijeće, potočnice i suncokrete – istaknula je.

Dodala je kako su joj najomiljeniji motivi podravski kraj s ne predimenzioniranim ljudima. Važno je naglasiti kako je upravo Ljerka članica i jedna od osnivačica Udruge hlebinskih kipara i slikara naive. Također članica je od 1991. godine i Društva naivnih likovnih umjetnik Hrvatske, a još od 1985. godine članica je švicarske Udruge naivnih slikara “Henry Rousseau”, te još nekoliko udruga.

– Prvu samostalnu izložbu u inozemstvu imala sam 1985. godine u Švicarskoj. Tijekom narednih godina izlagala sam u gotovo cijeloj Europi od Italije preko Njemačke pa sve do Francuske. Uz Europske zemlje izlagala sam i u Kanadi i SAD-u, ali i Izraelu. Naravno i u Hrvatskoj sam mnogo puta izlagala. Uz samostalne izložbe još sam i nebrojeno puta imala i zajedničke izložbe s našom hlebinskom udrugom, u zemlji, ali i inozemstvu – istaknula je.

Osvrnula se i na prijašnja vremena naglasivši kako je nekada u Hlebinama bilo puno više turista te kako je s mnogima kako ona tako i ostali slikari u Hlebinama postala dobar prijatelj.

– Nekada su ljudi bili drugačiji, sklapali smo prijateljstva s turistima, pomagali su nam i vodili nas u svoja mjesta da tamo izlažemo. Današnje mlađe generacije nisu upoznate toliko s naivnom umjetnošću. Kako puno putujem, tako obilazim i mnoge galerije diljem Europe i primijetila sam da mnogi galeristi danas nisu upoznati s naivnom umjetnošću i općenito sa slikanjem na staklu. Naivna umjetnost jednostavno više nije popularna i mlađe generacije kako u zemlji tako i u svijetu jednostavno nisu upoznate s njom – dodala je.

Kazala je kako bi se trebalo poraditi na upoznavanju mlađih generacija s ovim draguljem koji Podravina ima.

– Drago mi je što sa svojim kolegama iz Udruge promičem i slijedim tradiciju Hlebinske škole. Iako nas u Hlebinama nema više toliko kao što je to nekada bilo, nastojimo prenijeti tradiciju i na mlađe generacije da se nastavi tradicija hlebinskog čuda, kako je naivu jednom jedan likovni kritičar nazvao – zaključila je Ljerka.

prigorski.hr