Baština jedne zajednice, jednog grada, naroda, nije samo istaknuta građevina poput katedrale, župne crkve, vrijedna umjetnina izložena u muzeju, gradska palača, spomenik na glavnom trgu: jednako, a ponekad kudikamo više, baštinu predstavlja i skromniji, ali po kulturu življenja tipičan, nepretneciozan objekt, izronio iz stvarnih životnih okolnosti, a ne iz pojedinačne ambicije.
Križevačka povijesna jezgra, poglavito ‘unutrašnji grad’, odnosno dio grada ranije obzidan bedemima, slojevito se formira, te do današnjih dana čuva vrijedne podatke o pojedinim vremenskim razdobljima i prosperitetu grada. Danas bih to želio pobliže ilustrirati kućom ‘Pomper’, uočljivom uglovnicom Zakmardijeve i Zvonimirove.
Raskošnijim licem ova uglovnica gleda na glavnu, Zakmardijevu, sa pet prozorskih osi, od kojih se na srednjoj nalazi ulaz. Posebna su dragocjenost originalne drvene vratnice sa datacijom 1848., koja ne datira samo vratnice, nego i izgradnju zgrade. Decentan ukras koji naglašava geometriju zgrade, karakterističan je za stil bidermajera, posredstvom Beča raširen u središnjoj Hrvatskoj.
U oči, naravno, upada okrugli uglovni erker (arhitektonski istak iz ravnine zida), koji na limenom kroviću kruni ilirski simbol zvijezde i polumjeseca. Na uglovnici nalaze se tri prozora šiljastih nadvoja, što je zgradi priskrbilo neispravnu stilsku odrednicu ‘neogotičke’. Sve je vremenski usklađeno i potpuno autentično očuvano. Najvrednije od svega su originalne ukrašene drvene vratnice, jedinstven spomenik umjetničkog obrta gotovo dva stoljeća star.
Tlocrt kuće, pak, više govori o urbanizmu ‘unutrašnjeg grada’ u ranijim stoljećima. Prostor unutar bedema organiziran je uskim dubinskim parcelama među kojima su prolazili uski dvorišni prolazi. Kasnije okrupnjavanjem i spajanjem susjednih parcela, te okretanjem fasada uzduž ulice formira se današnja fasada Zakmardijeve, u kojoj još prepoznajemo po dubini zgrade uske hodnike, nekadašnje ulične prolaze. I ‘Pomper’ je nastao spajanjem dvije uske parcele na dva prozora, kako ga nalazimo i danas.
Do prije desetak godina velik dio fasade i čitava uglovnica bili su prikriveni debelim bršljanom, koji je, doduše, prema van davao romantičan ugođaj, ali je snažnim korijenima proždirao i narušavao integritet ziđa. Nakon što je bršljan uklonjen i fasada uglavnom očišćena, na vidjelo su došle i opasne pukotine u ziđu.
I laiku je bilo jasno da ova lijepa zgrada treba hitan popravak, sanaciju, statički i konzervatorski tretman. Stoga smo se razveselili i ponadali najboljem kad se pred koji mjesec na zgradi pojavila zaštitna skela, koja statički osigurava statički najugroženiju cjelinu uglovnice. Nadali smo se da odmah potom slijedi i ostatak skele, majstori za statiku, fasadne radove, konzervatori i tako dalje…
Prošli su tjedni i mjeseci, ali osim vatrogasne mjere podupiranja statike ništa se ne događa. Jesu li opet u pitanju vlasnički odnosi? Zgrada predstavlja vrijednu baštinu, jednu od najvrednijih zgrada u nizu u ulicama Donjeg grada, kada propadne do kraja bit će najjednostavnije upirati prstom i pozivati se na pravilnike…
Zdenko Balog/prigorski.hr