Član Glavnog odbora SDP-a Danijel Ferić u četvrtak je u Puli ocijenio da najava prelaska Općih bolnica, pa tako i one pulske, pod ingerenciju države predstavlja “Plenkovićevo nemušto kamufliranje Beroševe nesposobnosti da vodi resor koji mu je povjerio”.
“To je još jedan pokušaj centralizacije, a mi ne želimo da se o bolnici u Istri odlučuje u Zagrebu. Situacija u zdravstvu je sve gora, zdravstveni djelatnici sve više dižu glas i jasno je da sve ide prema privatizaciji zdravstva, dok se oni bave otimanjem bolnica”, ustvrdio je Ferić na konferenciji za novinare i upitao se koji je razlog te odluke te hoće li ta odluka skratiti beskonačne liste čekanja.
“Hoće li time prestati odljev liječnika, medicinskih sestara i tehničara i ostalih radnika iz pulske bolnice? Spominje se da će to smanjiti dugove, ali ne govori se na koji način”, rekao je Ferić.
Istarskog župana Borisa Miletića pozvao je da na idućoj sjednici Županijske skupštine Istarske županije pokrene inicijativu i da Skupština donese deklaraciju kojom se od Vlade traži do bolnice i nadalje ostanu županijske ustanove.
Ustvrdivši da je javni bolnički sektor trenutno potpuno financijski neodrživ, SDP-ova saborska zastupnica Sanja Radolović istaknula je da ni u jednoj državi članici EU-a nema situacije kao u Hrvatskoj da “zdravstvo vodi jedna osiguravajuća kuća, HZZO, koja ima monopol na tržištu”. Stoga je jasno, smatra Radolović, da je Hrvatska po pitanju zdravstva “država paradoksa” u kojoj u bolničkom sustavu novac bolnicama određuje jedna osiguravajuća kuća odnosno HZZO, koja istovremeno diktira i cijene usluga.
“U civiliziranom i uređenom društvu takvu situaciju nazvali bi teškim sukobom interesa, međutim u Hrvatskoj se po tom pitanju ništa ne poduzima”, naglasila ja Radolović te dodala da je najgore od svega što u Hrvatskoj ne postoji jednaka razina zdravstvene zaštite s obzirom na geografsko područje. Stoga smatra da zdravlje dostupno svima “mora biti ultimatum”, bez obzira na imovinski status ili mjesto stanovanja.
“Zdravstveni sustav nam trenutačno počiva samo i isključivo na entuzijastima u zdravstvu koji nerijetko rade dnevno i po 16 sati, mizerno su plaćeni, a neki od njih još imaju i robovlasničke ugovore u svojim zdravstvenim ustanovama. Stoga nije više pitanje kako će nas liječiti, nego tko će nas uopće liječiti”, zaključila je Radolović.