Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Drugo i treće desetljeće dvadesetog stoljeća u mnogočemu je dinamično razdoblje, a možda posebno za društveni položaj žene. A s time ‘u paketu’ idu i određena ‘ženska’ područja života. Poput mode, glamura itd. Ne zvuči glamurozno, ali Veliki rat (Prvi svjetski rat), učinio je više na emancipaciji i položaju žene od pola stoljeća ženskih pokreta od ‘blumersica’ nadalje. Mobilizirane u tvornice i pozadinska područja, sanitet, itd., žene su odjednom bile suočene s mnoštvom aktivnosti koje su im ranije bile teže dostupne.
Preko noći trebalo je nadoknaditi mnogo toga, pa i modu. Ni visoki krugovi, koji možda i nisu bili mobilizirani na trake tvorničke proizvodnje, nisu bili imuni na promjene. Prva žena koja je pokušala voziti automobil, nesumnjivo je bila suočena s nesavladivim preprekama nekompatibilne odjeće. Ne želeći se odreći svoje posebnosti, ženama nije palo na pamet naprosto se presvući u muškarce, kako bi parirale u muškim aktivnostima: radije su prilagodile svoju odjeću. Odnosno, prilagodili su ju opet pravi vladari mode, muškarci!
Neosporni vladar pariške mode prvih dvadesetak godina prošlog stoljeća, razmaženi je kralj modnih salona Paul Poiret. Njemu dugujemo drugu najveću promjenu mode u europskoj povijesti (nakon Francuske revolucije): prvi put u novijoj povijesti došlo je do radikalnijeg skraćenja skutova suknji i haljina, najprije do pola lista, a potom i do koljena, pa i iznad. Haljine su ravne, aseksualne, ne ističu više ‘pješčani sat’ atributa ženstvenosti, skut je zaboravljen, grudi se ne ističu, nestaje stoljetni odjevni predmet koji definira ženu – korzet. Frizure postaju kraće, praktične za poslove i aktivnosti ranije nezamislive, moderni su šeširi sasvim skromnih oboda, koji podsjećaju na muške ‘halbcilindre’.
Iako bi čovjek ovako na brzinu mogao steći pogrešan dojam, ali nije u modi nestalo sjaja i glamura, naprotiv. Poiret, kralj mode (možda bolje reći sultan mode), opčinjen orijentom, a posebno nakon gostovanja ruskog baleta u Parizu sa predstavom ‘Šeherezada’, odijeva cijeli otmjeni Pariz u boje i oblike bajkovitog Orijenta, a njegova modna revija ‘Tisuću i druga noć’ bila je događaj sa stotinama uzvanika, slična Xanaduu Građanina Kanea ili feštama Velikog Gatsbyja. Sam Poiret na ovim pretečama modnih revija nastupao je kao perzijski sultan, a glavna zvijezda večeri bila je njegova supruga.
Modni žurnali tog vremena vrhunac su modne ilustracije, u trenutku kada taj žanr dosiže visoke umjetničke standarde, nedugo prije no što će biti pometen razvojem žanra modne fotografije. Prednjače pariški autorski žurnali ‘Art – Goût – Beauté’, te ”Gazette du Bon-ton’. Svježim ilustracijama, pročišćenim od svega suvišnog, u jasnoj su relaciji sa suvremenom likovnom umjetnošću, mada joj nimalo ne podilaze. Vidljive su i reference ruske avangarde.
Ni Hrvatska nije pasivna prema svemu što se događa u svijetu glamura. Već tokom Velikog rata, prateći rubrike u bečkom magazinu ‘Die Wienerin’ uočili smo pisma zagrebačkih pretplatnica. Zagreb je, konačno, već u 19. stoljeću imao vlastite modne žurnale ‘Paržka moda’, ‘Dom i svijet’ i tako dalje. Odmah poslije rata izlazi ‘Ilustrovani list’ sa opsežnom modnom rubrikom, a potom i ‘Praktični modni list’, likovno vrhunski uređivan časopis po uzoru na najbolje europske naslove. Originalne ilustracije za ovu periodiku izvodi slikarica Anka Krizmanić. Kasnije izlaze ‘Pariska moda’, te ‘Ženski list’, kojeg uređuje Marija Jurić Zagorka, a vijesti iz svijeta mode i ženske ljepote redovito donosi i ‘Svijet’, nasljednik prošlostoljetnog ‘Doma i svijeta’.
