Nakon što je u zadnjih nekoliko mjeseci priča oko bioplinskih postrojenja u Svetom Petru Orehovcu završila u nacionalnim medijima, gdje su pojedini politički akteri, predvođeni čelnikom koprivničko-križevačkog SDP-a Mladenom Kešerom i profesorom Draženom Čuklićem optužili vodstvo tvrtke za zagađivanje tla, donosimo ekskluzivni intervju s ruskim poduzetnikom i vlasnikom grupacijske tvrtke Bioen Olegom Maksimovom.
Pogledajte razgovor.
Oleg Maksimov samo za prigorski.hr otvoreno je progovorio o gospodarskom kriminalu u koji je navodno bio uključen bivši vlasnik i direktor bioplinara Franjo Hoić, ali i o sprezi lokalne politike s krupnim kapitalom na čijem čelu stoji sam Hoić.
Zbog čega ste se odlučili investirati u Hrvatsku i kako to da se ste završili u plinskom biznisu?
Živim na Balkanu od 2004. godine. Preko jednih prijatelja upoznao gospodina Franju Hoića koji je započeo projekte za izgradnju plinskih postrojenja u Gregurovcu i Orehovcu. To je bilo 2011., 2012. godine. Kada mi je predstavio cijeli projekt, kako bi to izgledalo i kada sam ja proučio cijeli projekt, djelovalo mi je kao vrlo zanimljiva priča. Obnovljiv izvor energije, tzv. zelena energetika odnosno postrojenje koje može preraditi, očistiti prirodu.
Nažalost, nije sve išlo po planu. Ja sam uložio određenu količinu novaca, kupio sam bioelektranu za 300 tisuća eura od Franje Hoića, odnosno 25 posto udjela. Na kraju se ispostavilo da mi je prodao firmu koja nije postojala, no tada nisam bio upućen u hrvatske zakone. Ipak krenuli smo u realizaciju projekta izgradnje bioplinskih postrojenja.
U 2015. godini investirao sam u izgradnju bioplinskih postrojenja u Gregurovcu 2, 5 milijuna eura i to je bilo prvo postrojenje koje smo mi izgradili s gospodinom Hoićem, dok je on bio suvlasnik u bioplinari Kalnik s 40 posto udjela. 2016. godine završili smo s izgradnjom bioplinskog postrojenja i bilo je u planu pustit ga u pogon krajem te godine. U međuvremenu smo krenuli u izgradnju postrojenja u Svetom Petru Orehovcu koje je isto bilo gotovo 2016. godine i u koje sam uložio oko 2 milijuna eura.
Dio ulaganja išla su u firmu, dok sam ostatak davao gospodinu Hoiću na zajam kako bi i on imao postotke u našem biznisu i kasnije mi vratio taj novac. Prošle su dvije, tri godine, no ništa nije bilo odrađeno. Ja sam dolazio jednom u dva, tri mjeseca. Više puta gospodin Hoić pokazivao bi mi dokumentaciju u vezi dozvola, no realno od investiranog novca nisam ništa konkretno vidio da je napravljeno. Zbog toga sam se 2015. preselio u Ljubljanu kako bih mogao češće dolaziti i kontrolirati svoju investiciju. Radivši reviziju investicija, došao sam do zaključka da je veliki novca bio ukraden.
Želite reći da vas je gospodin Hoić prevario?
S obzirom da imam diplomu iz financija, taj računovodstveni dio mi je jako poznat, tako da nije bilo teško vidjeti tok novca. U međuvremenu pridružila su mi se tri partnera iz Rusije i krenuli smo u izgradnju još jednog postrojenja u Slatini. Kada smo završili reviziju zaključio sam da je ukradeno oko 2 milijuna eura. Zbog prevelike investicije nije se moglo odmah vidjeti gdje je novac, sve do revizije koja je potrajala četiri mjeseca. Kada sam vidio da je gospodin Hoić krao, pokrenuo sam protiv njega sudski postupak 2016. godine. Drugostupanjski sud u Bjelovaru ove godine presudio je da mi Hoić mora vratiti novac.
Krajem 2016. godine maknuo sam ga sa svih firmi koje je zastupao i našli smo više različitih nepodudarnosti. 2014. i 2015. godine kupovao je kukuruznu silažu koja djelomično nije bila plaćena kooperantima, da bi ju prodao u Sloveniji po manjoj cijeni nego što ju je ovdje platio. Silažu je prodao firmi koja je otišla u stečaj i ostala dužna firmi Bioplinara organica Kalnik više od 200 tisuća eura.
Osim toga utvrdili smo da je na Biointegri, postrojenju u Slavoniji gdje je Hoić bio član uprave, potpisivao dokumente za posao koji nije bio odrađen. Za građevinske radove na postrojenju koji nikada nisu bili odrađeni i nakon toga u svoju korist povukao kreditna sredstva koja nikad nisu plaćena, a dug je ostao tvrtki Biotegra d.o.o.
U kuloarima se priča kako ni dio silaže nije bio plaćen kooperantima. Ima li tu istine i što se tu točno događalo?
Bilo je tu svašta. Plaćao je silažu u kešu, prodavao u Sloveniju djelomično u kešu, no silaža nije bila plaćena dvije godine, jer me gospodin Hoić krajem 2016. zamolio mogu li ja to platiti. U dobroj vjeri ja sam to platio s firme, no to je bio dodatni pokazatelj što on radi.
Vi ovdje govorite o mogućim kaznenim djelima, što ste do sada poduzeli kako bi vam novac bio vraćen i kako bi se saznala prava istina?
2016. kada smo krenuli s tužbama, a i on protiv mene, odlučili smo da ne ulazim i rang kaznenih prijava jer sam mislio da će brzo sud u Križevcima utvrditi tko je kriv i da će gospodin Hoić vratiti novac koji je uzeo iz firme i time završiti priču. Ja nemam iskustva u Hrvatskoj, no u Rusiji kada je netko kazneno prijavljen to znači da ide u zatvor i to ide vrlo brzo. Ljudski nisam htio da čovjeku pogoršam život i stavim ga u zatvor. Ovo zadnje što je on pričao za televiziju, da je njemu žao, da mu se prijeti i da mu je život ugrožen, nije istina. Tek nakon iznošenja neistina u javnost odlučio sam ga prijaviti i dići neke kaznene prijave.
Naprimjer, prodaja od 300 tisuća eura udjela u firmi koja ne postoji. Tu ima dosta prijava protiv njega koja nisu kaznena, tako da se nadam da ćemo brzo završiti s time. Njegove riječi da je u firmi kriminal, da se prijeti njemu i njegovoj djeci, mogu reći da ja nisam takav čovjek i u mojoj kulturi to ne postoji. Osobno imam obitelj i troje djece, tako da ne mogu pojmiti da bih uopće nešto takvo radio. Gospodin Hoić je notorni lažov i prevarant. Od novca koji je ukrao kupio je brod, stan na moru i izgradio kuću u Gregurovcu.
Pokušao sam sve riješiti u mirnom tonu, ali nakon nekog vremena shvatio sam da to nije moguće. Gospodin Hoić cijelo vrijeme preko svojih odvjetnika pokušava iskamčiti još novaca, i time se još okolo hvali. Jednostavno ne mogu shvatiti čovjeka koji i dalje, nakon svih nedjela koje je napravio, predvodi medijsku kampanju protiv bioplinskih postrojenja i mene osobno.
U medijsku kampanju uključili su se i pojedini politički akteri, čelnik koprivničko-križevačkog SDP-a Mladen Kešer i profesor Dražen Čuklić, za kojeg se neslužbeno priča, kako ima ambicije postati novi načelnik Općine Sveti Petar Orehovec. Kako to komentirate?
Gospodina Kešera i Čuklića ne poznajem osobno i ne shvaćam njihove motive zašto to rade, ali izgleda da se tu zaista radi o političkim igrama, a ne o zabrinutosti za ekologiju. Koliko ja pratim njihov rad, ti ljudi nisu dovoljno upućeni u problematiku bioplinskih postrojenja da bi to mogli prezentirati u javnost. Očito su plaćeni od nekoga sa strane, a taj netko može biti samo gospodin Hoić koji ima kapitala, s obzirom da je ukrao i upućen je u naše poslovanje te ima svoj interes. Sve što oni prezentiraju je obrnuto, npr. priča o digestatu koliko je to dobro ili loše. Temelj te kampanje je da je taj digestat pun teških metala, otrovan za tlo itd. Sve je to naravno laž, a to je pokazala i zadnja analiza koju smo napravili na zahtjev Državnog inspektorata na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
Osim toga, mi radimo analizu digestata svaki mjesec od početka rada postrojenja i to u ovlaštenom laboratoriju u Njemačkoj. Moramo to raditi prema zakonu, ali i bitno nam je da u našem postrojenju nema teških metala, niti drugih nečistoća koje eventualno mogu donijeti štetu biološkom procesu. Bioplinsko postrojenje napravljeno je po principu funkcioniranja čovjeka. Organska sfera gdje žive bakterije za koje je bitna temperatura i organska hrana. One moraju to pojest i kao rezultat tog procesa pojavi se plin, metan kao što se dogodi i kod svakog čovjeka.
Npr. što će bit sa mnom ako ja pojedem sumpor ili bilo koji teški metal, umrijet ću. Tako je i kod bioplinskog postrojenja. Nama je prvima u interesu da roba koja dolazi, od silaže ili bilo koji drugi biološki produkt, bude čist. Ta analiza na Agronomskom fakultetu uopće nije bila upitna, znali smo da će pokazati da nema nikakvih teških metala, čime bi se mogla ugroziti kvaliteta tla.
Zadnjih nekoliko mjeseci predsjednik Županijskog SDP-a Mladen Kešer i njegov stranački kolega Dražen Čuklić vas optužuju kako se oko bioplinara širi nesnosan smrad, ali i tvrde kako se ne radi o biootpadu, već o otpadu koji je opasan za okoliš. Ima li tu istine?
Prvo moram naglasiti kako je cijelu tu priču započeo gospodin Hoić još 2015. godine potpisivanjem ugovora sa slovenskom firmom u kojem su točno navedene količine otpada koje bi ta firma trebala isporučiti bioplinskom postrojenju Organica Kalnik 1. Taj otpad koji dolazi u postrojenje nije opasan i u njemu nema teških metala niti bilo kakvih primjesa koje bi mogle utjecati na zrak ili okoliš. Otpad iz Europske unije se kontrolira. Svaki kamion koji dolazi od bilo kuda se kontrolira i niti jedna bioplinara ne može zaprimiti niti jedan otpad koji nije zaveden pod točnim brojem i ne spada u biootpad. Od ministarstva imamo točno propisano koji otpad i pod kojim brojem mi možemo zaprimiti. Firme koje isporuče teške metale nemaju prava dovesti kamion u naše bioplinare.
Želite reći da je gospodin Hoić započeo tu priču s biootpadom?
Da, imam i dokumente, kopije ugovora koje je gospodin Hoić potpisao i na temelju čega je bila izvedena studija izgradnje bioplinare Kalnik. Ta visibility studija bila je osnova za sufinanciranje od strane banke i mene te izdavanje dozvola svih nadležnih tijela da možemo započeti izgradnju.
Jeste li kao tvrtka možda poduzeli neke mjere kako bi sanirali taj neugodan miris?
Upravo ovih dana smo bili smo u bioplinari u Orehovcu gdje trenutno svaki dan zaprimamo 50 tona biorazgradivog otpada. Svaki dan dolazim kako bih provjerio postoji li stvarno taj neugodan miris i mogu reći da nema apsolutno nikakvog mirisa od trave, granja i lišća koje dolazi. Taj miris koji je u Orehovcu, a tako piše i u zaključku inspektorata, je uobičajen miris za objekt koji radi s poljoprivrednim otpadom. Tako miriši stajski gnoj ili silaža. Mi smo razgovarali s načelnikom općine da smanjimo taj miris pa smo pokrili skladište kukuruzne silaže folijom, kako bismo smanjili miris uz korištenje dodatnih enzima za primjerice pileći stajnjak koji se osjeti.
Njega špricamo da smanjimo miris. No izgrađeno postrojenje na čestici koja je namijenjena za to, imat će određeni miris, kao i bilo koja farma ili dvorište koje ima poljoprivrednu djelatnost. Maksimalno radimo na tome da zadovoljimo lokalno stanovništvo, da imamo dobre odnose. S načelnikom Franjom Poljakom dogovorio sam da napravimo neovisnu grupu mještana koji bi imali pravo doći u postrojenje i da provjere što mi radimo i što njima stvara neugodne mirise.
Kao tvrtka zapošljavate dosta ljudi, a pokrenuli ste i ozbiljan investicijski ciklus u Hrvatskoj. Koji su vaši planovi za budućnost?
Imamo 35 zaposlenih. U Hrvatskoj imam pet bioplinskih postrojenja. Imam plan razvoja i dosta zanimljivih aspekata koje bi kroz neko vrijeme realizirali, jer imamo opciju iskorištavanja toplinske energije te povećanje kvalitete bioplinskih postrojenja. U skorijoj budućnosti planiram povećanje ulaganja u Hrvatsku što bi značilo i dodatna otvaranja radnih mjesta.
Fali nam podrška lokalne i županijske vlasti, no i u tom pogledu sam ipak optimist. Smatram da je Hrvatska otvorena za investicije pa stoga očekujem ako uložim veliku količinu novca i određeni support sa strane ministarstva, županije i općina. Mislim da lokalna vlast nema dovoljno znanja da objasni mještanima što je biooplinsko postrojenje, koliko je to dobro za kvalitetu tla. Trebali bi biti više uključeni i surađivati s nama.
U gospodarskom smislu u 2020. godini na području općine imamo više od 120 kooperanata od kojih otkupljujemo silažu. Ove godine otkupili smo čak 70 tisuća tona, u vrijednosti većoj od 20 milijuna kuna.
Razgovarao: M. Mirković
Foto/Video: Luka Krušec/LuMedia