Ivan Pavičić (75) i Ankica Pavičić (r. Šket) iz Vrbovca obilježili su 30. prosinca Zlatni pir – 50 godina braka.
I Dragutin Ivanušec (73) i Anka (r. Horvat) također su se vjenčali na Staru 1967. godinu. Ovo je priča o dva zlatna pira, o dvije obitelji i njihovom prijateljstvu koje je zabetonirano i koje traje koliko i njihovi zlatni brakovi – pola stoljeća.
Pavičići su porijeklom iz ličkog sela Boričevca koje je 1941. stradalo u Drugom svjetskom ratu samo zato jer je to selo Hrvata. Valjalo je iznijeti živu glavu. Obitelj Ivana Pavičića nastanila se u Severinu kod Bjelovara gdje je Ivan rođen 1942.
Nakon Željezničko prometne škole, Ivan radi na HŽ-u u Zaprešiću, Dugom Selu i od 6. siječnja 1966. u Vrbovcu gdje je prometnik vlakova, a potom je šef kolodvora odakle odlazi u mirovinu 1998. godine.
Ivan i Ankica upoznali su se u vlaku na relaciji Zagreb – Bjelovar. Nisu ni sanjali da će u Vrbovcu živjeti i zasnovati obitelj.
-Svadbu smo imali u Bjelovaru u krugu obitelji 30. prosinca 1967. -prisjeća se Ankica koja je tada bila trgovac u Bjelovaru, a Ivan prometnik u Vrbovcu na Željezničkoj stanici. Prometnik je onaj službenik na kolodvoru koji ima crvenu kapu, loparić u ruci i fućkaljku.
-Tako je bilo nekad, a i danas je tako!- rekao je Ivan.
Mladi bračni par stanovao je godinama u zgradi gdje su željeznički stanovi na Stanici. Godine 1971. Ivan i Ankica vjenčali su se u crkvi sv. Vida u Vrbovcu, a vjenčani kumovi bili su, a tko drugi nego Dragutin i Anka Ivanušec.
Obitelj Pavičić ima kćerku Zrinku i Alana. Zrinkina djeca Dalija i Dinko, djedu Ivanu i baki Ankici najveća su radost.
Dragutin Ivanušec (73) i Anka (r. Horvat ) žive u selu Brčevec kraj Vrbovca. Drago je rođen u Križevcima, a živio je u Starom Đurđicu. Anka je iz Lužana Biškupečkog – Varaždin Breg.
Drago je bio rudar. -Završio sam Srednju rudarsku školu u Varaždinu i stekao zvanje rudar, kopač i miner- kazao je.
Radio je u rudniku ugljena u Vojakovačkom Kloštru godinu dana, a potom je prešao u HŽ gdje je bio skladišni radnik, zatim skretničar i završio je kao prometnik. Drago je 35 godina radio na Željeznici, otkuda je 1999. godine otišao u zasluženu mirovinu. Anka je kućanica, a 2o godina radila je u „Mini marketu“ u Vrbovcu kao čistačica.
Ivanušec kaže -U Vrbovec sam došao u travnju 1966., a Pavičić prije, za Novu godinu. Na Staru godinu 1967. oženio sam se i svadba je bila u Lužanu Biškupečkom.
Drago i Anka upućeni su više jedan na drugo, nisu imali djece.
Obje obitelji ističu – Mi smo jedan drugome pomagali graditi obiteljske kuće. Najprije smo kuću gradili Ivanušcima, a potom Pavičićima. Tako je naše prijateljstvo zaliveno betonom koje lako ne puca -rekli su u šali.
Ove dvije obitelji zajedno su i kao umirovljenici u mnogim aktivnostima. Djeluju u Gradskoj udruzi umirovljenika (Ankica je predsjednik), a Drago je u Vijeću Mjesnog odbora Brčevec. Uzajamno se posjećuju. Može se reći dijele i dobro i zlo današnjice.
Dva prijatelja i njihove supruge, zajedno su obilježili dva zlatna pira.
Dragan Vicković/prigorski.hr