Dan je državnosti Republike Hrvatske. Državni praznik. Šetajući Križevcima to ne možete primijetiti. Ne primjećuju domaći, a kako bi primijetili stranci. Sve je otvoreno, kao nedjeljom, a državne zastave istaknute su na vrlo malo mjesta. Nema ih čak niti na pojedinim ustanovama (uz časne iznimke).

Državni praznik je u svakoj zemlji koja drži do svojih važnih nadnevaka itekako značajan, a, tko bi ga znao, zašto je u nas drugačije. Bilo da ste u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Grčkoj, Turskoj, Francuskoj, Engleskoj ili čak u susjednim državama s kojima smo prije trideset godina “dijelili bratstvo i jedinstvo”, sve je okićeno državnim trobojnicama, trgovine ne rade, priređuju se domoljubni, sportski i zabavni programi itd.

Mi smo na to zaboravili, kao što prebrzo sve zaboravljamo i puštamo da nas “voda nosi”. Čini mi se da je jedino bitan “slobodan dan”, premda mnogima nije neradan i slobodan. Lijepo je glavnim gradskim prometnicima vidjeti zastavice s gradskim, križevačkim obilježjem, a još bi ljepše bilo da su, uz njih, i hrvatske, naše zastave.

Maurizio Novosel/prigorski.hr