Dr. sc. Zdenko Balog: Ikonografija prikaza Navještenja

25. ožujka 2020. Autor: prigorski.hr Vjera Dr. sc. Zdenko Balog: Ikonografija prikaza Navještenja

Detalj iz crkve iz Vojakovca


Blagdan Navještenja obilježava se 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, te je prvi veliki proljetni blagdan. Kao važan blagdan kojim se otvara kristološki ciklus u kršćanskoj ikonografiji, od ranih razdoblja umjetnosti, prikazuje se s posebnom pažnjom. Poznato je da je crkva ‘kuća božja’, zapravo slika svijeta, što posebno dolazi do izražaja u ranokršćanskoj umjetnosti. Kao izravan nastavak na klasičnu antiku, ranokršćanska umjetnost preuzima mnoštvo motiva i prikaza iz rimske antike, dajući im novo značenje. Dobar primjer za to je i prikaz Navještenja.

U ‘slici svijeta’ u kojoj put od ulaza u crkvu prema oltaru simbolizira put spasenja, i teme i prikazi prilagođeni su ovoj simbolici: sa bočnih zidova bazilike vjernika prate kolone svetih mučenika i djevica, a na svodu apside prikaz je Krista Pantokratora (svevladar), a u kasnijoj ikonografiji ponekad Bogorodica sa Pantokratorom u krilu. No prije ulaza u svetište, na istočnom zidu crkvene lađe ostaju ostaci segmentnih trokuta, koje ispunja prikaz Navještenja. Ovaj je prikaz preuzet iz rimskog slavoluka, te iz rimske umjetnosti općenito.

Naime, ovi segmentni trokuti, koji se pojavljuju kao posljedica uklapanja lučnog nadvoja redovito su ispunjeni prikazima polubožanskih bića, Nikama ili kućnih bogova i boginja. Na slavolucima redovito su to Nike, boginje pobjede, kao što lijepo vidimo na slavoluku Sergijevaca u Puli, dok su na grobnicama obično demoni zaštitnici Podzemnog svijeta. Takve smo demone našli na Orfejevom spomeniku u Ptuju, kao i na antičkom groblju pored Celja. Prikaze Navještenja izvedene na ovaj način nalazimo u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, ali i na romaničkim freskama u Svetom Elizeju u Draguću, te Svetom Jeronimu u Humu.

Kroz gotička stoljeća znatno se mijenja odnos prema prikazu tema u crkvi: crkva gubi jedinstvo prostora, mnogi oltari onemogućavaju jasnu definiciju puta spasenja u prostoru, te više nema važnosti mjesta prikaza. Pored toga, metoda crkvene umjetnosti kao ‘Biblije za nepismene’ od umjetnika traži da slika bude što punija podataka. Sadržaj se praktički gubi u mnoštvu asocijacija, simbola i dodataka.

Na prikazima Navještenja, gotički će slikar uvesti mnoštvo rotula, papirnatih svitaka na kojima su ispisani čitavi odlomci Evanđelja koji se odnose na prikaz. Arhitektura oko Bogorodice prikaz je rajskog vrtića, Bogorodici se pridružuje jednorog i različite druge životinje. Pojavljuju se kiparski prikazi Navještenja, u kojima su protagonisti redovito razdvojeni, te se npr. u bečkoj crkvi Gestade Bogorodica i anđeo nalaze na nasuprotnim stupovima u predvorju crkve.

Posebno poglavlje u ikonografiji Navještenja predstavlja crkva istočnog obreda. Na ikonostasu, koji je precizno osmišljen i nepromjenjiv raspored prikaza, koji podsjeća na ranokršćansku crkvu, prikaz Navještenja nalazi se redovito na srednjim, glavnim vratima, ‘Carskim dverima’, koje dijele vjernike od oltara. Našli smo nekoliko lijepih prikaza u križevačkoj okolici, u Grkokatoličkoj katedrali, Vojakovcu, Bolfanu, Lepavini, te jednu u Šibeniku.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Digital StillCamera

Facebook Comments