Deset godina nakon što je odigrala ekshibicijski meč s Talijankom Flavijom Pennettom na stadionu “Goran Ivanišević”, najbolja hrvatska tenisačica Donna Vekić vratila se u Umag, kako bi sudjelovala u promotivnoj aktivnosti jednog od svojih pokrovitelja te bila gošća na finalnom meču Plava Laguna Croatia Opena.
Za 30-godišnju Osječanku time je završio dvotjedni odmor, koji je uzela nakon razočaravajućeg poraza u prvom kolu Wimbledona od američke kvalifikantice Ashlyn Krueger. Brončanog tena i širokog osmijeha, pokazala je da joj je godilo vrijeme u kojem je bila odvojena od tenisa.
“Vrlo sam opuštena i mogu samo uživati ovdje. Umag je toliko napredovao kao turnir otkako sam zadnji put bila ovdje, da je to lijepo vidjeti”, rekla je Donna koja je prije nešto više od mjesec dana u londonskom Queen’s Clubu osvojila svoj najznačajniji trofej na WTA Touru.
“Taj Queen’s je dosta brzo morao biti zaboravljen, nisam imala vremena ni proslaviti ga. Slijedili su nastupi u Berlinu i Wimbledonu, gdje mi je poraz u prvom kolu dosta teško pao. Nakon par dana su se slegle emocije i onda sam, zapravo, shvatila da sam osvojila Queen’s i uspjeli smo to malo i proslaviti.”
No, nastup na tom turniru se umalo nije dogodio. Razboljela se uoči početka kvalifikacija u kojima je zapela u zadnjem kolu i stekla status “sretne gubitnice”. Srećom, jedan otkaz je bio dovoljan da Donna zaradi drugu prilliku.
“Znala sam da sam prva na listi “lucky losera” i samo sam se molila da nitko ne otkaže u ponedjeljak, jer sam skoro cijeli dan provela u krevetu. U utorak sam se već bolje osjećala, ali nisam imala nikakva očekivanja. Bila sam puno opuštenija, što je kod mene, zapravo, ključ. Kad na sebe stavljam pritisak, onda je teško.”
Pritisak se pojavio vrlo brzo, kad je stigla u Wimbledon, gdje ju je u prvom kolu čekala američka kvalifikantica Ashlyn Krueger.
“Wimbledon je uvijek posebna priča i svake godine mi slomi srce, ali sljedeće godine mu se vratim. Pogotovo mi je teško palo jer sam osvojila Queen’s i imala tako dobru pripremu tjedan dana prije. Čim je izašao ždrijeb, znala sam da će biti jako teško. Čak i kad sam vodila set i 4-1, znala sam da kraj nije ni blizu. Ona je specifična po tome što se često vraća iz takvih rezultata, opusti ruku i igra slobodno. Ne mogu reći da sam puno toga krivo napravila, ali stvarno mi poslije toga nije bilo lagano, jer je ona igrala četvrto kolo. Kad je ona izgubila počelo mi je biti malo lakše, ali sve dok turnir nije završio bio mi je gorak okus u ustima.”
Prije dvije godine u Wimbledonu je ostvarila svoj najbolji rezultat na Grand Slam turnirima došavši do polufinala u kojem je protiv Talijanke Jasmine Paolini imala dvaput imala prednost ‘breaka’ u trećem setu, potom spašavala meč-lopte, da bi sa 10-8 izgubila odlučujući ‘tie-break’ i ostala na dva poena od finala Grand Slam turnira. Možda je to bila i veća propuštena prilika od ovogodišnje.
“To je… hm, da, ne znam. Teško mi je reći propuštena prilika. I te godine i ove godine sam dala sve od sebe. Možda nisam uopće ni trebala biti u tim situacijama i u tim prilikama. U životu nikad ne znaš što te čeka i trebam, kad gledam taj rezultat, biti ponosna, jer se svake godine mogu vratiti u Wimbledon kao članica “Last 8 Cluba”.”
Radi se o ekskluzivnom klubu za četvrtfinaliste u pojedinačnoj konkurenciji, koji se u Wimbledon mogu vratiti kad god požele. Ta 2024. je bila sjajna za Donnu, jer je nakon Wimbledona u Roland Garrosu došla do srebrnog odličja na olimpijskom turniru.
“Ta medalja je definitivno najbolji rezultat u mojoj karijeri. To je bio jedan poseban osjećaj i na to sam najponosnija.”
Kad je očekivala uzlet, dogodilo se suprotno.
“Prošla godina nije bila kako sam htjela, kako sam očekivala. I to što sam se nakon toga uspjela vratiti i osvojiti Queen’s je isto velik rezultat.”
Problem samonametnutog pritiska ostaje. Kako ga se riješiti?
“Možda sa Stellom prije meča, haha. Da znam odgovor na to pitanje, već bih to ranije riješila, ali još uvijek ne znam.”
Prije nego što krene u nove turnirske izazove, Donna će u svom Osijeku imati zanimljivo druženje.
“U ponedjeljak ćemo u Osijeku imati turnir za djecu mlađu od devet godina “First Slam”, na kojem će imati priliku odigrati mečeve na četiri različite podloge, na sva četiri javna terena koja samo napravili u zadnjih par godina, i na taj način iskusiti kako je to, ako će možda jednog dana imati priliku zaigrati i na Grand Slam turnirima.”
Njen sljedeći će biti US Open. U ovoj proširenoj konkurenciji na ženskom Touru, možda se i za Donnu otvara nova prilika. Pobjednice se posljednjih godina rijetko ponavljaju.
“Da, ali je s te strane toliko teže. Ne znaš gdje te čeka ta neka ‘bombica’ u ždrijebu. Možeš pobijediti Šviatek, a možeš i izgubiti od Krueger. Nema laganih mečeva, laganih ždrijebova. Za osvajanje Grand Slam naslova mora ti se puno toga posložiti, a ne samo da igraš dobar tenis. Moraš imati i malo sreće.”




