U koprivničkom Domu mladih u petak se okupilo više od 100 ljudi. Svi oni – školarci, studenti, nezaposleni, mlađi i stariji – sudjelovali su u Jobleu!. Joble! je drugi event u sklopu projekta Ready, Steady, Go! koji Koprivnički poduzetnik d.o.o. provodi s partnerom Udruženjem obrtnika Koprivnica.
– Danas smo ovdje da konkretnim primjerima pokažemo da se uz malo dobre volje, truda i rada može uspjeti i biti sam svoj šef. Treba se samo odlučiti, razraditi ideju i realizirati je. U tome smo uvijek spremni pomoći, štoviše, drago nam je kad vidimo da se netko odvaži i da želi uspjeti – rekla je direktorica Koprivničkog poduzetnika, Martina Golčić.
Jasmina Markota iz koprivničkog Udruženja obrtnika okupljenima je napomenula da se u privatnom sektoru nužno izboriti za sebe jer bez ulaganja i usavršavanja nema smisla očekivati napredak.
– Ovaj projekt financira Europska unija. Nemojte ni u jednom trenutku misliti da je nama netko došao i na pladnju ponudio taj novac. To ne ide tako. Kao i u svakom drugom poslu, za taj smo se novac morali itekako potruditi i sada smo ovdje zbog mladih ljudi jer upravo su oni potencijal i budućnost našeg društva – potaknula je na razmišljanje Markota.
Ništa bez truda, uspjeh ne dolazi preko noći
Na Jobleu! se predstavilo troje mladih obrtnika i pet poduzetnika. Neki od njih posao su pokrenuli od nule, neki su preuzeli obiteljski. Ivan Vrhovski (Wrhovski d.o.o.), Adam Blažeković (obrt AVB Service), Maja Blažek (Lollipop j.d.o.o.), Miran Katar (Katar j.d.o.o.),Irena Kovačić (obrt Svijet mašte), Antonio Prstec (Crni mačak d.o.o.), Manuel Marković (Sonitus Acoustics d.o.o.) i Vanja Đorđević (obrt Tepka) svi imaju nešto zajedničko – skupili su hrabrost i ‘zaplivali’ u vodama privatnog biznisa. Nije im uvijek lako, ali ne odustaju.
– Kako je to za mene izgledalo u početku? Imao sam strast – glazbu i gitare – i htio sam da to bude to za mene, da si time mogu osigurati egzistenciju. Nije uspjeh došao preko noći i tko god misli da dolazi gadno se vara. Ali mic po mic podigao sam početnu strast i hobi na jednu ozbiljniju i bolju razinu – rekao je Miran Katar.
S Miranom se složio i Manuel Marković koji je napomenuo da za svoje proizvode ni jednog kupca nije našao bez truda.
– Za sve se treba potruditi. Da ti proizvod izgleda dobro, da bude kvalitetan, da ga nudiš na pravi način, ali najvažnije je zapravo prvo dobro ispitati postoji li uopće interes za ono što planirate ponuditi. U mojem slučaju, i presretan sam da je tako, interes itekako postoji i zato danas i razmišljam o povećanju proizvodnih kapaciteta, novom prostoru, dodatnoj modernizaciji – rekao je Manuel.
Vanja Đorđević obrt je preuzela od oca Borisa i, kako sama kaže, nije baš da se na to odlučila preko noći i bez razmišljanja.
– Nakon škole i fakulteta i nekog vremena na burzi rada, shvatila sam da se moram pokrenuti i da je to što moja obitelj ima obrt zapravo dobra stvar jer radom na poboljšanju poslovanja tog obrta stekla sam iskustvo kakvo ne bih stekla ni u kojem drugom poduzeću.
S proizvodima pod rukom zaputila sam se u Zagreb i doslovno hodala od vrata do vrata dok nisam našla nekog tko treba moj proizvod. Nakon tog prvog sve je bilo lakše – objašnjava Vanja.
Adam Blažeković kaže da je imao sreće jer je prvi posao koji je dobio kao privatnik bio jako dobar.
– Meni se sreća osmjehnula i krenuo sam dosta dobro, surađujući s jednom multinacionalnom kompanijom. To je s jedne strane značilo sigurnije prihode, ali s druge i jako velike obaveze. I danas želim naglasiti to da bez rada i iznimno velikog osobnog angažmana nema uspjeha u privatnom sektoru – istaknuo je Adam.
‘Nikad, ali nikad’ nemojte lagati’
Među okupljenima je, naravno, bilo i onih koji trenutačno ne razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa, već su nakon školovanja odlučili okušati sreću u traženju zaposlenja kod nekog od brojnih poslodavaca. Za njih je na eventu bila Jasenka Maltarić-Dujnić, direktorica Ljudskih potencijala u Podravki. Kroz više od 20-godišnje iskustvo u struci stekla je sve potrebne kompetencije i znanja, a i brojne nagrade pa je stoga i bila idealna govornica za Joble!
– Nikad, ali nikad, nemojte lagati kad se javljate na neki natječaj za posao. Nemojte lagati u životopisu i osobito nemojte ni pokušati lagati na razgovoru.
Ljudi s kojima ćete pričati i koji će ocjenjivati vaše testove stručni su i lažima ćete zapravo samo sami sebi napraviti štetu – jasna je bila Maltarić-Dujnić.
Svima koji se spremaju na razgovor za posao preporučila je da nauče barem neke osnovne i najzanimljivije podatke o poslodavcu jer će time moći bolje iskazati svoj interes, ambicije i poznavanje materije.
– Važno je i kako ste odjeveni pa obratite pažnju i na taj moment koliko god vam on možda neznačajan bio u svakodnevnom životu – dodala je Jasenka.
Ostati u Hrvatskoj ili posao tražiti vani?
U sklopu Joblea provedena je i debata. Poduzetnici, učenici i studenti pričali su o tome je li bolje ostati u Hrvatskoj ili je bolje otići van.
– Preuzeo sam obiteljski posao od oca, no ipak smatram da nije loše otići van. Najviše zbog iskustva i usavršavanja. Jer jednom kad imaš znanja koja ostali nemaju, možeš ih itekako dobro iskoristiti. Van treba otići svakako, ali mislim da se treba i vratiti i iskoristiti sve to što si stekao vani – istaknuo je Ivan Vrhovski.
Tatjana Matić iz koprivničke Gimnazije ‘Fran Galović’ rekla je kako smatra da su ljudi koji ostaju u Hrvatskoj hrabriji od onih koji odlaze.
– Otići iz države i prilagoditi se novim uvjetima i naučiti jezik zaista je hrabro, po mom je mišljenju ipak važnije i hrabrije pokazati inicijativu, ostati i barem pokušati mijenjati stvar. Osobito kad je riječ o mladim ljudima – odlučna je bila Tatjana.
‘Stanje kod nas je loše i stvari ne funkcioniraju’
Student Pravnog fakulteta Kristijan Garić Hrvatsku je opisao kao rupu bez dna u kojoj se privatnike ‘ohrabruje’ enormno velikim porezima.
– Po mom mišljenju, stanje je kod nas zaista loše. Uz razne poreze i prireze u obzir treba uzeti i birokraciju koja svakom trećem čovjeku koji uopće poželi pokrenuti neki vlastiti biznis, tu želju sasiječe u korijenu. I zbog svega toga imamo državu koja ne funkcionira i jako velik broj ljudi koji ne plaćaju porez – rekao je Kristijan.
– Iz osobnog iskustva mogu reći da privatnici nisu neki lopovi koji novac skrivaju u madrac nauštrb države i svojih zaposlenika, a da mi živimo kao bubrezi u loju. Osobno, takvo ponašanje smatram neprihvatljivim – odgovorila je Irena Kovačić.
Maja Blažek rekla je kako smatra da je glavni razlog zašto ljudi ne odlaze van i ipak dalje onaj emotivni.
– Doma je obitelj, tu su prijatelji, neka mreža na koju se možeš osloniti. I ako je netko spreman potruditi se da uspije u inozemstvu, vjerujem da nema razloga zašto isto ne bi učinio i doma – rekla je Maja.
‘Nitko vani nije bolji ili pametniji. Samo se treba potruditi’
– Nitko vani nije pametniji od nekog ovdje. Sve ovisi od čovjeka do čovjeka i trud koji je pojedinac spreman uložiti da uspije uvijek je presudan – napomenuo je Antonio Prstec.
Moderator Ivan Šarić okupljenima je rekao da su vani svi jednako glupi ili jednako pametni kao što smo i sami.
– Sve je u glavi. Kako si sami posložite, tako je. Ja sam puno putovao, puno toga vidio i iskusio i nakon svega sam ipak odlučio doći kući jer, sa svime što sam naučio, ovdje sam glavna faca – kroz šalu je poentirao Šarić.
– Često odlazim na edukacije i usavršavanja u Nizozemsku, ali sve što naučim želim iskoristiti kako bih poboljšala svoj posao ovdje. I usrećuje me kad vidim da u tome uspijevam. I znam da moj trud nije uzaludan – dodala je Kovačić.
Otići van i usavršiti se, a zatim se vratiti
Na kraju debate sudionici su uspjeli donijeti zajednički zaključak. Složili su se da su inozemni sustavi i način na koji funkcioniraju bolji nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Jednostavniji su i više ‘prijateljski nastrojeni’ kako prema poduzetnicima tako i općenito. Mogućnosti koje se nude vani su sigurno brojnije i stoga bi svatko zapravo,ako je u mogućnosti, trebao otići negdje van i usavršiti se kako najbolje može.
Složili su se i da su trud i energija koju treba uložiti da bi se uspjelo proporcionalni u Hrvatskoj i vani, s time da je vani to možda čak i malo teže obzirom da je ipak riječ o okolini koja je u startu nepoznata.
Ukupna vrijednost projekta Ready, Steady, Go! je 306.559,76 kuna od čega 95 posto financira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda.
prigorski.hr