Nemaju svi sreću da rade ono što vole svih 365 dana u godinu, a Ivanu Krnjiću je uspjelo upravo to
Priča o poznatom križevačkom DJ-u započela je prije 39 godina u maloj sportskoj dvorani osnovne škole u Križevcima kada je Ivan Krnjić na “čagi” za učenike sedmih i osmih razreda prvi puta puštao glazbu. Tom su ga prilikom zamijetili ljudi iz jednog križevačkog kluba i ponudili mu angažman. Sve ostalo je povijest. Ivan Krnjić Krnja već skoro 4 desetljeća živi uz glazbu. Mnogima je poznat kao glavna glazbena struja i nositelj plesnih ritmova u klubovima od nekadašnjeg Papillona, Capronce, Hollywooda, Orinocca i dr, piše glaspodravine.hr.
– To su bila potpuno drugačija vremena i načini zabave. Nije bilo pametnih telefona koji bi publici odvlačili pažnju na nebitne stvari. Bili su fokusirani na ono što se u tom trenu događa oko njih, bili su sto posto u glazbi, zabavi i plesu. Nije se toliko gledalo kako je tko obučen, kakvim je automobilom stigao i sve ovo što je danas mladima važno, a ne bi im trebalo biti. Papillon je bio doista čudo, o tome bih mogao pričati satima, predivne uspomene me vežu uz taj klub u kojem sam proveo najveći dio svoje mladosti i ispratio mnoge generacije mladih u zrelije faze života. Volio bih i da današnje generacije mladih imaju takve uspomene na svoje najljepše godine – kaže Krnja.
Posjeduje i veliku kolekciju glazbe na pločama, CD-ima, ali i audio kazetama koju marljivo skuplja još od kraja sedamdesetih.
– Kad sam se počeo baviti DJ-anjem roditelji su mi poklonili neke svoje ploče, ali i nadalje su ih kupovali kako su izlazile. Velika pomoć je bila i obitelj koja je tada radila u inozemstvu. Oni su u to vrijeme bili taj veliki most između svijeta i nas malih kojima je glazba bila prilično nedostupna. – kaže Krnja.
Njegova ljubav i strast prema glazbi 2008. godine je rezultirala stvaranjem Urbana Music Radija, jednog od prvih internet radija na našim prostorima koji se danas sluša u mnogim poslovnim i ugostiteljskim prostorima diljem Hrvatske, o čemu kaže:
– Urbana Music Radio je moj ‘core business’ i glavna djelatnost, ono čime se bavim. Jako sam sretan i zadovoljan tim poslom jer to je ono što volim, znam raditi i nikad mi ne dosadi. Rijetki su ljudi koji rade posao koji vole i vole posao koji rade, a ja to želim svima.
Surađuje i s mnogim glazbenicima, od kojih ističe Vojkana Jocića , a glazba koju pušta zanimljivo zvuči i uz gitaru pa nerijetko nastupa i s virtuozom Nenom Kosom Ferzzom. U vrijeme pandemije pokrenuo je tzv. “My vinyil stories from quarantine” kao internet projekt u sklopu kojeg je svakodnevno emitirao glazbu iz svog kućnog studija. U početku su ga slušali prijatelji i poznanici, ali se priča vrlo brzo proširila internetom – Ne znam te brojke više napamet ali ljudi su se uključili doslovno sa svih kontinenata i sve se pretvorilo u jednu toplu ljudsku priču iz koje smo još jednom naučili da glazba ruši sve granice i spaja ljude ma kakvi oni bili i odakle dolaze.
Ustupio: Ivan Krnjić Krnya
Za posljednji internet prijenos u sklopu tog projekta koji je emitirao s Kalničke utvrde osvojio je strukovnu nagradu Ambasador za najbolji live stream godine. To je priznanje koje samo potvrđuje njegov status na klupskoj sceni na kojoj je aktivan već generacijama.
– To je bio vrlo zahtjevan projekt od same ideje do realizacije. Morao sam ishoditi dozvolu, struju, internet, okupiti ljude koji će mi pomoći. Uključilo se pedesetak ljudi koji su samoinicijativno pomogli s prijevozom opreme, snimanjem, nošenjem teških stvari po skliskom terenu na vrh Starog grada po nekoliko puta gore i natrag. Na kraju je sve ispalo kako sam i zamislio. Prekrasna priča od 53 dana, jedna od najljepših u mom životu – rekao je.
O tome kakvu glazbu mladi danas slušaju i jesu li tulumi nekad bili veseliji, Krnya kaže:
– Većina današnje mladeži sluša narodnjačku glazbu, danas popularnog, a nekad pogrdnog naziva cajke. Ne znam kako je na tim vrstama zabave jer na njih ne idem i moja glazba je sasvim druga priča. To je glazba koja je popularna na prostorima bivše države, a čini se u Hrvatskoj naročito. Srećom da ostatak svijeta radi nešto drugo što beskrajno volim i prezentiram kroz svoje nastupe mladim generacijama. Nekad je bilo veselije ali i danas svjedočim dobrim tulumima.
Vrlo je jednostavno, imamo zahtjevnu i nezahtjevnu publiku. Prva želi upoznati glazbu, čuti što se diljem svijeta događa i shvaća da postoji još toga oko ovog tužnog poluotoka, a ova druga je izmanipulirana lošom i jeftinom glazbom, još gorim trendovima, bahatim ponašanjem i navikom needuciranja mladih općim i temeljnim znanjem kako u muzici tako i u svim sferama života općenito. Netko je digao ruke od djece i bojim se da već sad vidimo rezultate tog nemara, a u skoroj budućnosti će biti daleko gore.’
Kao tajnu svakog dobrog DJ-a navodi dobru povezanost s publikom i neprestano istraživanje, preslušavanje i traženje dobre glazbe. Najvažnije je da moraš biti zaljubljen u glazbu a ne u dj-anje.
– Neki su me zamolili da im pokažem neke osnovne stvari. Tu se odmah vidi što ih zanima, glazba i iskrena ljubav prema tom poslu ili cirkusiranje oko opreme i bespotrebno skakanje i glumatanje. Puno današnjih DJ-eva gleda i prati te svjetski nepravedno popularne cirkusantske DJ-eve, koji to u velikom broju slučajeva ni nisu, pa su preslikali ono najgore i na sebe. To je ljubav na kratke staze i vrlo brzo ode u zaborav. Dj-a se sluša, gledanje je daleko manje važno. Svaki dobar DJ mora voljeti glazbu pa tek onda taj poziv i sebe. Kao i u svakom drugom poslu, morate biti posvećeni, raditi na sebi, uvažavati kolege, usvajati nova gradiva i imati beskrajno poštovanje prema publici jer bez nje nema ni vas – zaključio je Krnya.