RTL Potraga istražuje zašto se dvorce diljem Hrvatske prepustilo zubu vremena i tko su ljudi koji su nekima vratili stari sjaj.

Tako je odavno odzvonilo dvorcu u Rasinji. Krovište prokišnjava, stubište se urušilo, stropovi propadaju. Teško da bi itko hodao nekadašnjom rezidencijom da u 19. stoljeću kad je sagrađena, ozbiljan graditelj nije postavio metalne traverze na prvom katu. Dvorac je podignut u dvije godine.

– Danas ne možete niti kuću napraviti u dvije godine ako niste ministar – rekao je koprivničko-križevački župan Darko Koren (Mreža).

Nisu bili ministri, nego plemići. Vlasnici su bili barunska obitelj Inkey. Rasinju su napustili krajem Drugog svjetskog rata. Nakon toga im se gubi svaki trag. Nasljednici se nikad nisu javili.  Ostalo je ovo ruševno zdanje koje desetljećima propada, kompleks ribnjaka, park sa stoljetnim stablima i obiteljsko groblje.

– Vrijednost koja se nažalost izgubila nekorištenjem, neodržavanje i kroz jednu situaciju koja se desila da smo izgubili vlasnike koji su si to mogli priuštiti – rekao je Milan Pezelj iz konzervatorskog odjela u Bjelovaru.

Tu je prije 75 godina osnovan Deseti zagrebački korpus na čijem je osnivanju bio i Franjo Tuđman. Do devedesetih je tu bila škola. Od devedesetih zdanje je svačije i ničije. Zdanje koje je bilo pod kapom države kao zaštićeni spomenik  kupio je za milijun i pol kuna građevinski poduzetnik. Najavljivao je elitni hotel, no u ugovoru nije postojao rok adaptacije niti je općina prodajući nekretninu u ugovor unijela obvezu ulaganja. Nedavno se cijeli kompleks na dražbi prodavao s početnom cijenom od 29 tisuća eura. Za oko 55 tisuća kupila ga je prije mjesec dana Koprivnička-križevačka županija.

– Gledajte, 400.000 kn za 5 jutara zemlje i ovakvu bazu iz koje možete napraviti dobru priču to je badava, nismo puno riskirali, župan može kupiti i prodat do 780.000 kuna, nismo trebali odluku županijske skupštine, odlučili smo spasiti dok do kraja nije potonulo – rekao je  Koren.

Konzervatori misle da je sačuvano dovoljno elemenata na kojima će se moći raditi rekonstrukcija. Pokazuju nekad lijepi središnji ulaz i hol, impozantno stubište, štukaturu i stolariju, brušeni teraco u hodnicima. Nadaju se da će pronaći i originalno pokućstvo.

– E, to vam nisam rekao, jedan dio je kod nas u županiji, nekoliko stolaca, sačuvani stol, restaurirani, prije 20 i nešto godina su restaurirani danas sutra se mogu vratiti, ali to je samo za jednu prostoriju, tako da nije baš nešto – rekao je Koren.

I nešto je dovoljno za početak. Jer županija mora još osmisliti namjenu, pripremiti projekt, pronaći novce. Samo sat vremena vožnje od devastiranog dvorca, u istoj županiji – drugačija priča.

– Ne sjećam se niti jedne osobe, svi su rekli da je katastrofa, ja sam profesor, moj suprug inženjer, od dvije građanske plaće se ne obnavlja ovakvo zdanje, ali mi smo prodali dvije kuće i kupili smo Barnagor – ispričala je književnica Božica Jelušić iz Đurđevca.

Kada je Božica Jelušić prije više od 20 godina odlučila kupiti dvorac Barnagor njezin otac za investiciju nije imao optimističnu prognozu. Gospođa Jelušić cijelog je života pisala, prevodila i podučavala generacije učenika. Ne žali što je krenula u spašavanje baštine pa i uz rizik financijskog brodoloma.

– Domoljublje ne pokazujete parolama nego time da svijet koji ste zatekli postane bolje mjesto i da učinite neku konkretnu stvar za svoj zavičaj – rekla je Jelušić.

Obnovila je dvor Barnagor koji je prije više od 150 godina izgradio Petar Trezić. Seljačko dijete iz Podravine plemićku je titulu dobio kao junak bitke kod Solferina, a novcima izgradio kuriju.

– Grabež i otimačina su svoje učinili, ljubav za lijepo i za život plodni nije urođena, ljubav morate od djetinjstva uložiti.  Ljudi prazni, surovi, nažalost ispunjeni mržnjama , predrasudama, zlom, to nisu samo posljedice rata, dugogodišnje neulaganje u prave sastavnice odgoja kao što je estetski odgoj, građanski odgoj… – nastavila je gospođa Jelušić.

Inače,  100 dvoraca u kontinentalnoj Hrvatskoj 38 je u privatnom vlasništvu.  U Ministarstvu kulture ovako ocjenjuju stanje:  54  u vrlo dobrom stanju, 23  trebaju obnovu, a u vrlo lošem stanju je čak 23 dvorca. To nerijetko znači i urušavanje dijelova zgrada.

– Sramotno! Sramotno! O svojoj baštini ne misle kako ih ona apsolutno ne uzbuđuje i drže da je samo teret za lokalne uprave, same će se od sebe srušiti – rekla je Jelušić.

prigorski.hr