Piše: dr. sc. Zdenko Balog

Sve do polovice 18. stoljeća podijeljen na dva pravno neovisna subjekta, grad Križevci ima jednako podijeljenu povijest početaka Starog i Novog Križevca.

Najraniji spomeni, do 1252., odnose se na malo trgovište i postaju koja je nastala u nepoznata vremena na križanju starih rimskih cesta. Skromni antički nalazi ne ukazuju na postojanje nekog naselja, tako da nastanak prvog naselja na ovom mjestu stavljamo u kraj 11. stoljeća. Tih se godina, naime, osniva Zagrebačka biskupija u cilju snaženja ugarskih prekodravskih zemalja, a strateško je značenje ceste koja oko Virovitice prelazi Dravu i vodi prema Zagrebu i jadranskim lukama.

Na križanju cesta utemeljeno je, možda već tada sjedište dvorskog administratora, župana (comes curialis de Cris), oko čijeg se dvora formira naselje. Pojačan promet, koji je posljedica novog važnog subjekta, biskupskog sjedišta, privlači trgovce, a oko kraljevskog župana okuplja se administracija. Utemeljuje se župa.

Ipak, prvih stotinu godina (približno) nemamo pisanih spomenika o ovom naselju, osim ako prihvatimo kao autentičan podatak o natpisu u crkvi Svetog Križa, kojeg navodi župnik Josipović, koji spominje 1090. godinu. Ovo bi ukazivalo na još raniji osnutak naselja. Ovo ne možemo komentirati, budući je i Josipovićev navod prepričan od nekoga tko je to vidio itd…

Međutim, 1193. ime Križevca, onog starog županovog, ulazi u pisane izvore, kada se u presudi pečujskog biskupa i gubernatora Kraljevstva među inim navodi ‘Ysan comes curialis de Kris’, a već nekoliko godina kasnije spominje se i ‘locus Cris’, naselje Križ. Crkva Svetog Križa dodijeljena je kao prebenda kantoru Čazmanskog kaptola odmah kada je ovaj osnovan, 1232., što je najraniji spomen ove crkve.

Isprava kralja Bele IV. iz 1253. godine

Dvadeset godina kasnije uslijedit će događaj kojeg obilježavamo kao Dan Grada, odnosno utemeljenje Nove slobodne općine. Nakon tatarskog haranja srednjom Europom, zemlja je opustošena, a vidljive su i slabosti u obrani širokih predjela ravne Panonije.

Stoga kraljevi odobravaju velikašima izgradnju čvrstih utvrda na uzvisinama, uz obvezo opremanja obrambene vojske, a istovremeno dijele povlastice trgovištima i naseljima, kako bi ih ojačali, ali i kako bi u novom građanskom staležu imali oslonac.

Neka su naselja dobila svoje povlastice i prije tatarske provale, a potom još neka nakon 1240. Tu dolaze Varaždin, Virovotica, Perna, Petrinja, Vukovar, te još neka, kao slobodne općine ‘libera villa’, a Gradec na brijegu pored biskupskog Zagreba kao civitas sa pravom da se ogradi bedemima i ostalim posebnim povlasticama.

Iz ovog paketa kraljevskih povlastica izostaje županov Križ(evac). Istovremeno, zbog potrebe za radnom snagom u raseljenim predjelima, kraljevi i knezovi osnivaju nova slobodna naselja za kolonijalne doseljenike iz prenapučenih dijelova Njemačke i Češke. Takva naselja danas nalazimo diljem Slovenije, Slovačke i Mađarske, a karakterizira ih planska izgradnja: široka tržna ulica i jednake parcele s lijeve i desne strane.

Karakteristično je za povlastice kojima su osnivana takva naselja početno oslobađanje od poreza, kako bi se novi naseljenici ‘snašli’, a pojavljuju se i odredbe koje ograničavaju naseljavanje domaćeg stanovništva.

Sve ove odredbe nalazimo u povlastici koju ban izdaje prilikom osnivanja ‘Nove slobodne općine u Križ(evc)u’, Nouam et liberam villam in Crisio’, a i urbanistička struktura križevačkog Gornjeg grada, prostora između kružnog toka i kapelice Svetog Roka, identična je tipskom kolonizatorskom naselju srednje Europe. Dobro očuvane urbanističke strukture sa izvornom parcelacijom, križevački je Gornji grad ‘živi fosil’ srednjovjekovnog urbanizma.

Akt o osnivanju Nove slobodne općine izdan je ‘in festo sancti Georgii’, budući se srednjovjekovne isprave datiraju po blagdanima a ne po mjesecima i danima u mjesecu (osim iznimno), što bi moglo zbuniti da osnutak Novog Križevca datiramo u 23. travnja. No prema posebnom ritualu Zagrebačke biskupije sveti Juraj se slavio dan kasnije.

Takve su inačice katoličkog kalendara u srednjem i ranom novom vijeku bile uobičajene, jednako kao što je u ranijim vremenima biskupija mogla odobriti čašćenje lokalnih svetaca, koji nisu bili kanonizirani od strane Rima. Ban Stjepan je prema praksi svoju povlasticu uputio na odobrenje kralju, koji je s odobravanjem gledao na Stjepanovu praksu osnivanja naselja.

Križevac, naime nije jedino naselje koje ban Stjepan utemeljuje. Kralj Bela odobrava njegovu povlasticu, pri čemu ju kraljevska kancelarija prepisuje. Originalna banska isprava nije sačuvana, ali je sačuvana kraljevska potvrda, po kojoj nam je poznat tekst originala. Najmanje jedno stoljeće Novi Križevac je povlaštena slobodna općina pored nepovlaštenog naselja županovog Križevca, a sve do 1752., ova se dva naselja razvijaju neovisno, kao samostalni subjekti.

Stoga danas obilježavamo ne samo Dan Grada, nego i 769. rođendan grada kojemu znamo točan datum rođenja, odnosno utemeljenja.