“Kad je Bog htio svijetu pokazati koliko ga neizmjerno ljubi, onda nije našao ništa tako drago, tako nježno kao malo djetešce” – Sluga Božji Josip Stadler
Dragi prijatelji, braćo i sestre, na Božić se ostvaruju proročanstva, čežnje i molitve drevnih proroka i prvih kršćanskih mislioca.
U blještavilu lampica, šljokica, raskošnih poklona i komercijalnih kulisa naš pogled usmjeren je prema štali, prema jaslama. Beskonačni Bog ondje leži u liku malenog djeteta. Naš Bog nije umotan u meku i finu svilu, naš Bog leži u jaslicama, na hladnoj slami.
Za Isusa nije bilo mjesta u obiteljskoj kući, bolnici nego jedino u štali. Time možemo reći da se naš Bog rodio u tuđini. Ta slika veoma je važna za nas kršćane jer smo svi mi u tuđini u ovome svijetu. Naše pravo boravište kako kaže i sveti Pavao je na nebesima.
Bog se učinio djetetom, da bi svatko od nas mogao postati Dijete Božje. Otajstvo Božjeg utjelovljenja, kojim „Bog nije ništa izgubio ono što je prije imao (božansko), nego je primio ono što nije imao (čovještvo)“.
Teško je to razumom dokučiti, lakše ga je srcem i jezikom opjevati. Stoga, neka svaka duša zagledana u dijete u jaslama, pjeva zahvalnu i radosnu pjesmu Bogu jer nam je poslao svoga Sina da nam donese mir, veselje i spasenje. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Bog Svemoćan i Svet postaje jedan od nas u svojoj neizmjernoj i iskrenoj ljubavi. Raširimo svoje ruke prema svakom potrebitom i nemojmo dopustiti da netko od naših susjeda ili mještana bude smrknuta lica u ovom radosnome vremenu Božića.
Ako se osjećamo sami, pođimo u crkvu pred jaslice, tamo nas čeka Isus Krist koji nam se darovao i daruje se svakoga dana u euharistiji. Otvorimo svoje srce da bude topli dom malenog Djeteta. Budimo i mi topli dom svojim bližnjima, ali i onima koje nema tko zagrliti.
Neka naše srce postane zbor koji pjeva melodiju Isusa Krista i time postanemo jedan glas koji pjeva Ocu. S tim mislima želim Vam sretan i radostan Božić, te mirom i svakim blagoslovom ispunjenu 2026. godinu. Nek´ Vam bude nagrada, kuća puna naroda!
Napisao: Mario Perinec, župni vikar župe Sv. Vida Vrbovec
