Biskup Bože Radoš blagoslovio dva nova slikoreljefa u župi u Varaždinskim Toplicama

9. kolovoza 2021. Autor: prigorski.hr Vjera Biskup Bože Radoš blagoslovio dva nova slikoreljefa u župi u Varaždinskim Toplicama


Dva nova slikoreljefa, sv. Ivana Pavla II. i sv. Leopolda Bogdana Mandića, varaždinski biskup Bože Radoš blagoslovio je u nedjelju 8. kolovoza, prigodom svog prvog službenoga pastoralnog pohoda Župi sv. Martina Biskupa u Varaždinskim Toplicama, objavljeno je na službenoj stranici Varaždinske biskupije.

Slikoreljefi su djela autora Stjepana Đukića Pište, a prema riječima domaćeg župnika i dekana Varaždinskotopličkog dekanata preč. Stjepana Mostečaka, „tim umjetničkim djelima i naknadnom postavom krstionice oplemenjuje se umjetničko oblikovanje prostora crkve Sv. Martina, vrijedne barokne građevine“.

Blagoslov slikoreljefa uslijedio je na kraju misnog slavlja koje je predvodio biskup Radoš uz koncelebraciju preč. Mostečaka i vlč. Marka Domitera, biskupovog tajnika. Preč. Mostečak je na početku mons. Radošu uputio riječi dobrodošlice i zahvale na ovom njegovom pastoralnom pohodu te ga zamolio da sve okupljene preporuči ovoj dvojici svetaca u svim njihovim potrebama.

Mons. Radoš je, uvodeći u misno slavlje, rekao kako će od ovoga dana sv. Ivan Pavao II. i sv. Leopold Bogdan Mandić pratiti ovu župnu zajednicu, biti s njom te biti prozor kroz koji će Bog svoje svjetlo nositi u naš život. „Za nas su tako znakoviti i nama dragi. Sv. Ivan Pavao II osnovao je ovu biskupiju, ali u najmračnijim danima naše povijesti Bog ga je poslao da bude svjetlo, prozor kroz koji se Bog provlači i baca svjetlo na naš životni put i kaže: ‘ustrajte do slobode. Bog je s vama!’ Toliko je puno učinio da svjetlo dođe do nas. Toliki su mladi i toliki patnici po njemu primili Božje svjetlo”, rekao je biskup Radoš o sv. Ivanu Pavlu II.

rados

Govoreći o sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, podsjetio je da je on naš sunarodnjak te ga nazvao svecem ispovjedaonice. „Tamo gdje je ljudska tama prisutna, snažna, tamo Bog po ispovjednicima dolazi, i baca svjetlo, i osvjetljava život. Mnogi su po njemu primili to svjetlo i danas po njegovom zagovoru primaju“, istaknuo je biskup Radoš.

Homiliju je započeo antifonom psalma: ‘Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin’ te rekao vjernicima kako su ovaj dan došli na misu da okuse Boga, Njegovu dobrotu, da ih Bog samim sobom nahrani. Slikovito je pojasnio kako Bog, kad poziva, uvijek poziva na gozbu, a gozba nema samo jedno jelo, nego slijed. Tako svake nedjelje imamo bogatstvo jela koje Gospodin priprema: predjelo je tekst Starog zavjeta, a glavno jelo bilo bi evanđelje.

„Želimo najprije kušati predjelo, kako bi nam otvorio apetit, želju za Sobom, da osjetimo glad za Njim, da bi nas nahranio i poslao u život da možemo ići čvrsti i osnaženi“, istaknuo je biskup Radoš te protumačio najprije starozavjetni tekst o proroku Iliji koji je, jer mu je već svega bilo dosta, zaželio umrijeti. No, Bog ga nuka da jede, a Ilija, nasićen hranom koja od Boga dolazi, putovao je potom 40 dana i 40 noći.
„Ispraznio se od svake svoje ljudske hrane i živi samo od onoga što mu Bog daje. ‘Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta’ i zato Ilija ide prema Horebu, prema Sinaju, tamo gdje Bog hrani svojom riječju“, protumačio je biskup Radoš.

Nakon „predjela“ slijedi izvještaj iz evanđelja u kojem Isus govori: ‘Ja sam kruh koji je sišao s neba’. U čovjeku je upisana želja da trajno živi. I, premda to fizički na ovome svijetu nije moguće, Bog nam daje hranu za život vječni. Bog je taj ‘Kruh koji s neba silazi’ i jedemo ga u svakoj misi – to je ta hrana za život vječni.

rados1

„Onaj tko jede, taj će živjeti, jer su tu klice vječnoga života… oni koji jedu ovaj kruh već sada žive od njega. On je kruh, ne samo za ovaj, nego i za vječni život. Danas smo došli ovdje da nam On otvori oči srca i puteve vjere da vjerujemo da je živi Bog prisutan među nama. Da nas hrani svojom riječju i svojim tijelom. Neće nas nahraniti komadić materije, nego ono što ona stvarno je – prisutnost Boga koji se lomi za nas, daje se nama da mi blagujemo od Njega i da imamo život vječni“, naglasio je biskup Radoš te potaknuo vjernike da mole za dar vjere u ovu istinu.
Na kraju misnog slavlja biskup Radoš uputio je i riječi zahvale župniku Mostečaku što je ovu župnu crkvu obogatio s dva bisera, dva dragulja.

„Sveci su biseri, dragulji, kroz koji se Božja svjetlost tako siječe da je blaga u našim očima, poželjna za gledanje i tu da bi se Bogu divilo“, rekao je biskup Radoš dodavši kako mu je posebno drago da se radi baš o ovoj dvojici svetaca. Poželio je svima i da svaki put kada pogledaju u slikoreljefe ove dvojice svetaca da se Nebo otvara, da Bog bude bliži, da sveci budu njihovi zagovornici. Čestitao je umjetniku Đukiću, zahvalio donatorima i svim župljanima koji će zajedno s ovim svecima putovati prema vječnoj Domovini.
Nakon misnog slavlja uslijedio je kratki program u kojem su predstavljana novopostavljena umjetnička djela u župnoj crkvi Sv. Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama.

Vlasta Medić je, uime likovnog kritičara prof. Stanka Špoljarića, predstavila slikoreljefe. Autor slikoreljefa Stjepan Đukić – Pišta ovom prigodom darovao je biskupu Radošu sliku, njegov portret. U svom obraćanju rekao je kako su mu župljani sa svojim župnikom Mostečakom iskazali veliku čast davši mu povjerenje, kako je rekao, „da sam baš ja onaj koji će ići s vama na put klanjanja sv. Ivanu Pavlu II. i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću“. Zahvalio je svima koji su sudjelovali i pridonijeli uljepšavanju ovog svetog prostora, jer, kako je rekao autor Đukić, „to i jest odgovor na poruke života ovih svetaca“.

Na kraju je preč. Mostečak darovao mons. Radošu otisak ovih slikoreljefa na porculanu kao trajnu uspomenu na ovaj dan.
Župnik Mostečak je identični dar darovao i samom autoru, zatim, darovateljici jednog od slikoreljefa Mariji Jurinić iz Tuhovca, kao i zauzetim župnim suradnicima.

Preč. Mostečak zahvalio je svim župljanima koji godinama duhovno i materijalno pomažu oplemenjivanju crkve.

ika.hr

Facebook Comments


[ssba]