Piše: dr. sc. Zdenko Balog

U podužem upisu u Knjigu umrlih župe Brdovec zapisano je da je 20. svibnja iza ponoći, godine 1859., u Zagrebu u svojoj banskoj rezidenciji preminuo ‘Excellentisimus – Illustrissimus Josephus Comes Jellačić de Bužim Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae Banus…’ pa slijedi gotovo čitava stranica upisanih različitih titula, časti, odlikovanja i ostalih atributa koja je nosio, doživjevši tek 58 godina. Jedva da se još nešto ima dodati životopisu ovog čovjeka koji u svakom hrvatskom gradu i naselju sa tri-četiri ulice ima svoju ulicu, koji je na središnjem zagrebačkom trgu obilježen monumentalnim konjaničkim spomenikom.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Spomenik je djelo vrsnog bečkog kipara Fernkorna, koji istovremeno u Beču gradi konjanički spomenik Eugenu Savojskom. Jelačićev je spomenik podignut 1866., a 1947., tokom jedne noći demontiran, raspiljen i položen u skladište Gliptoteke. Mnogi su veseli Zagrepčani dobili upis u dosje zbog pjevanja ‘Ustani Bane’ pred Gliptotekom, a neke nisu ni zapisali, tek malo otrijeznili pendrecima i poslali doma.

Među prve inicijative po uspostavi demokracije u Hrvatskoj, bilo je ponovno postavljanje Bana na trg, kako bi se rendesi ponovo mogli dogovarati ‘pod repom’ umjesto ‘pod vurom’. Dokazujući demokratičnost, tri ulice dalje podignuto je spomen obilježje mađarskom pjesniku koji je pisao rugalicu Jelačiću. Jer banom je bio imenovan one burne 1848., te je među inim ratovao s Mađarima. Više ne ratujemo s Mađarima, pa je sada njegova sablja drugačije okrenuta, nekako južno, otprilike prema Zadru.

Nakon imenovanja, Ban je projahao Hrvatskom, pa se tako 11. srpnja našao u Križevcima. Spektakularan doček podrobno je opisan, a opis zahvaljujući vrijednom gradskom fisiku, Franu Gundrumu i sačuvan. Nakon veličanstvene proslave i dobrodošlice Ban je konačio u Biskupskom dvoru, a kako su bila uzburkana vremena, pod stražom.

A stražu držahu naoružane djevojke! Bila je velika čast i odgovornost bdjeti nad sigurnošću uglednog gosta, a dečki su se nešto previše razmetali na podsmjeh curama koje su shvatile da stvar (sablju) trebaju uzeti u svoje ruke. Četiri su plemenite križevačke puce bdjele do jutra, Bana sigurno ispratile dalje, te je ta prva Djevojačka straža trajala samo jednu noć. Ali legenda je ostala.

Mnogo godina kasnije, u gradu se obnavlja kostimirana postrojba Križevačke djevojačke straže, jedine ženske povijesne postrojbe, koja već više od deset godina regrutira mlade Križevčanke, te se u punoj oružničkoj disciplini postrojavaju u svečanim prilikama. I to ne samo u Križevcima, pozivane su u različitim prilikama, sudjeluju u mimohodima i postrojavanjima, kako u Hrvatskoj, tako i u susjednim zemljama.

Postrojavanje djevojaka za Dan Grada, za Spravišče, sudjelovanje u povorkama Svetog Marka Križevčanina, ali i u karnevalskoj povorci, u adventskim programima, postrojavanje uz posjete visokih dužnosnika Gradu, sve to promovira Djevojačku stražu kao najvitalniji i najpopularniji gradski brand. Sve na uspomenu hrabrih cura koje su pod oružjem čuvale spokojan san bana Jelačića u Križevcima.

Ilustracije uz tekst su sa različitih prilika postrojavanja Križevačke djevojačke straže, uprizorenje dolaska Jelačića u Križevce povodom Dana Grada, postrojavanja i slično.