Strah kod predškolske dobi nije ništa što bi vas trebalo zabrinjavati. Polazak u školu velika je promjena u životu djeteta. Naravno, postoje granice na koje trebate obratiti pažnju. Ukoliko se radi o blagom strahu kako će se dijete uklopiti u novu okolinu, hoće li se dobro slagati s novim ljudima, to je sasvim normalno. No, ukoliko ta zabrinutost preraste u panični strah koji djetetu predstavlja veliki problem potrebno je reagirati.
Donosimo vam neke od najčešćih uzroka anksioznosti kod djece predškolske dobi.
Anksioznost uzrokovana razvodom roditelja
Iako je strah od odvajanja od roditelja na vrhuncu oko 2. godine života, treba imati na umu da dijete to može ponekad vrlo snažno potisnuti i tjeskobnost može izaći na vidjelo i znatno kasnije, pogotovo u situacijama kao što je polazak u vrtić ili školu kada djeca prolaze kroz mnogobrojne promjene. Dijete prilikom polaska u školu pokušava utvrditi vlastiti identitet što može stvoriti snažnu potrebu za prisutnošću roditelja. Razvedeni roditelji bi trebali posvetiti mnogo pažnje i ljubavi djetetu, osobito u preokretima djetetova života, kao što je to polazak u školu.
Socijalna anksioznost
Plahost i preplašenost česta je kod djece predškolske dobi. Ona može rezultirati pretjeranom sramežljivošću ili pretjeranim privlačenjem pažnje u želji da se dijete svidi svojim vršnjacima. U većini slučajeva obje krajnosti potraju vrlo kratko. Kada se dijete kroz tjedan do dva polako opusti u novoj okolini i njegovo ponašanje se smiruje.
Anksioznost zbog razdvajanja od roditelja
Polazak u školu mogao bi rezultirati čestim djetetovim „bolestima“ koje su izlika za ostati kod kuće. Ukoliko mislite da dijete izmišlja bol u trbuhu ili nešto slično samo kako bi ostalo kod kuće uz vas, potrebno je razgovarati s djetetom.
Kako pomoći djetetu?
U ovakvim situacijama je najvažnije da dijete osjeti vaše ustaljene rutine. Posvetite mu dovoljno vremena kada dođe iz škole, provedite večeri u ugodnom druženju, zajedničkom kupanju i spremanju za školu i spavanje. Tako će dijete znati da ga čekate kada dođe iz škole, kada ćete provoditi mnogo vremena zajedno. Također, objasnite djetetu da je odlazak u školu obveza koju mora izvršavati, kao što je vaša obveza odlazak na posao svaki dan. Upravo ovo objašnjenje djecu potiče na redovito odlaženje u školu jer im daje dojam da su odrasli, s obzirom na to da i oni imaju svoje obveze i zadatke kao i „veliki“.
Ako se vaše dijete ne snalazi u novim situacijama i u velikim skupinama ljudi, vrlo ga je bitno unaprijed pripremiti na odlazak u školu. Objasnite mu da će tamo biti mnogo novih lica, no dijete će se osjećati sigurnije ako će znati što ga čeka.
Kako bi mogli kvalitetno pomoći djetetu, vrlo je bitno i same sebe pripremiti na odvajanje od djeteta, ali i pravilno percipirati strahove koji muče vaše dijete. Imajte na umu da, koliko god vama nerealno zvučali, djetetovi strahovi su za njega vrlo realni i stvarni. Treba otkriti čega se dijete najviše plaši i pronaći odgovarajući način kako bi ga utješili.
Kada zatražiti stručnu pomoć?
Kada djetetov strah počne ometati svakodnevno normalno funkcioniranje vrijeme je da zatražite stručnu pomoć. Potpuna izoliranost od ostale djece nakon vise od mjesec dana u školi, loši školski uspjesi, djetetova bezvoljnost i povučenost pravi su razlozi za preuzeti inicijativu. Čak i najblaža anksioznost kod djece, ukoliko se na vrijeme ne liječi može biti uzrokom mnogo ozbiljnijih problema u kasnijoj dobi.
Ukoliko primijetite da je strah veći od onog koji se javlja kod sve djece prilikom polaska u školu, bitno je na vrijeme se obratiti psihologu. Poremećaji ovog tipa kod djece se liječe vrlo uspješno, najčešće i u vrlo kratkom roku.