Između više od 1000 prijavljenih filmova za Natjecanje studentskog filma Animafesta 2025, odabrano ih je manje od četiri posto, 40 ih se natječe za Nagradu Dušan Vukotić, a uz europske ističu se dalekoistočne kinematografije, osobito kineska te tajvanska, korejska i japanska.

Selekcijsku komisiju ovogodišnjeg festivala, koji će se održati u Zagrebu od 2. do 7. lipnja, posebno se dojmio korpus novih radova Filmskog sveučilišta Babelsberg Konrad Wolf kojemu je dodijeljena i Nagrada za najbolju školu animacije.

Uz “Lebdenje” Jelene Milunović, koje je i hrvatska koprodukcija (Adriatic Animation), još su dva djela iz Babelsberga u toj konkurenciji – indonezijski autor s berlinskom adresom Ariel Victor Arthanto sudjeluje s filmom “Ja sam cvijet”, a Pearl Seemann s “Opto Optics”.

S Animafesta izdvajaju i ‘slatkiše za oči’ “HIC SVNT DRACONES” Justina Fayarda te “Dobar tek” Ziyu Wang i Jinhong Yu, te “Urbani dvojac” HongYua Yuea koji gledatelje vodi u 3D Šangaj.

Kao crtački maestralan opisuje se „Pjev ptica i ono što nam izmiče” Lezhija Yua, tajvanska autorica NanTung Lin predstavlja film „Oguljotina”, posvećenih opsesivno-kompulzivnom ponašanju, a u „Djeci ptica” Júlia Tudisco daje posvetu umjetnosti animacije.

Društvena kritika, ali i humor

Ovjenčan Nagradom Lotte Reiniger na festivalu u Annecyju, „Kerozin” indijskog autora Govinde Saa obrađuje uvijek relevantnu temu dinamike muško-ženskih odnosa i obiteljskog nasilja, potresni lutka film „U lovu” Lee Favre prati žrtvu seksualnog uznemiravanja, a „Majčino dijete” Naomi Noir majku koja skrbi za sina s posebnim potrebama,

Xiaoxuan Han predstavlja, „Vranu, zvjezdaču i jednoroga”, crno-bijelu, također nadrealističku alegoriju obiteljskih odnosa, estonski „Makovi” Evridiki Papaiakovou, posvećen je sjećanju na majku i njezin pobožni svjetonazor, a tu je i film iranske autorice Shadab Shayegan koja studira u Njemačkoj „Voćnjak kruške”.

Mariana Mendivil kolažira videe, fotografije i izreze memorije u meksičkom eksperimentalnom filmskom eseju „Sjećanje izmještenog tijela”, dok se lutka filma „JUDY1964” Marie-Hélène Van Thuyne dotiče teme popularizacije oružja putem dječjih igračaka.

Neki su se autori odlučili i na širi društvenokritički zahvat, kao u filmu „09.01.berkovich” Anje Rižkove o kazališnoj redateljici Jevgeniji Berkovič i dramatičarki Svetlani Petrijčuk, žrtvama Putinova režima,

Film „Veličanstveno” grupe francuskih autora komentira eksploatacijsku prirodu suvremenih imperativa ljepote, „Vodi me pijan kući sam” Nolana Downsa alkoholna je amerikana natopljena pivom, cringe forama i izgubljenošću srednje klase, a konzumerizam i uništavanje okoliša kritizira „Uvertira” Jakuba Hronskog.

Neograničenim mogućnostima animirane perspektive bavili su se autori u „Glasnoj tišini” Lise Bayr, „Uglas” Laure Kohler, „Portretu nijemog čovjeka” Gabrielle Sacco, filmu „Smeće” grupe autora s francuske škole ESMA te „Između praznina” Martina Bonnina.

„Crveno meso” Eleni Aerts priča je o mitološkom nakaznom divu Gerionu, kineski film „Sh” autorice Qi Duan okuplja različite prizore stresa, opuštanja i nesputanih zamišljaja, a film kriptičnog naslova „LDN 51.5072N 0.1276W” Wen Pey Lim eksperimentalna je dekonstrukcija londonske industrijske arhitekture geometrijskim plesom s blagom sugestijom glitch arta na zvuke klavirske pratnje.

Dio su filmova humorni – adaptacija pjesme latvijskog pjesnika Kārlisa Vērdiņša „Čistoća” Andrejsa Brīvulisa okuplja impresije jednoga dana iz života gej muškarca, japanski film „Ljubav★Zvijezda” tajvanske redateljice Tzuting Lee dopadljiva je alegorija neuzvraćene ljubavi, a tu je i „Jeanne & Jean Jean” Thanys Martin o paru čija se ljubav nađe na kušnji kod uređenja.