Maida Srabović predstavlja na Animafestu svoj animirani prvijenac, „Fačuk”, nadahnut obiteljskom pričom jednog vanbračnog djeteta smještenom u bogobojazno okruženje, ali i crnom strujom podravskog naivnog slikarstva koja podsjeća da ono nije samo idilični prikaz seoskog života.
Njezin film, koji se oslanja na slikarstvo Mije Kovačića, smješten je u selo između dvije rijeke, gdje je roditi fačuka smrtni grijeh, pa svi zaziru od mlade trudne žene koja svakoga trena treba roditi.
„Kada sam radila na scenariju jedna od misija bila mi je da ljudi vide kako naiva nisu samo pijetlovi, kućice i polja, već da ona ima stav i kritički odmak. Uglavnom ju se doživljava kao neku idiličnu i nostalgičnu umjetnost o selu kakvog više nema, no postoji i ta struja koja je zapravo bila društveni komentar seljaka na stvari koje su ih mučile”, rekla je autorica uz svjetsku premijeru svog prvog autorskog filma, koji potpisuje kao scenaristica, redateljica i producentica.
„Malo ljudi zna da je Generalić, poznat po svojim bijelim jelenima, tridesetih godina prošlog stoljeća napravio slike na kojoj seljani vilama i batinama istjeruju svećenika iz sela, dok je Kovačić, koji je slikao biblijske motive, što su i dio mog filma, davao kritički stav na slijepo slijeđenje vjere bez dubljeg konteksta i pristupa s razumijevanjem”, napomenula je.
Srabović je odrasla u Podravini okružena naivnim slikarstvom, no ta ju je umjetnost uvijek plašila zbog, objasnila je, likova čudnih proporcija i upalih očiju, a jednako se osjećala i prema riječi iz naslova filma, fačuk, što je pogrdni naziv za vanbračno dijete, koja joj je ”oduvijek bila ružna, ne samo zbog značenja nego joj je i fonetički zvučala tvrdo i grubo.”
„Nekako sam povezala tu riječ i naivno slikarstvo pa sam odlučila napraviti animirani film inspiriran crnom strujom podravskog naivnog slikarstva u što se uklopila i obiteljska priča o mojem djedu kojega je majka ostavila kad je bio beba od šest mjeseci.
U vrijeme kada je razvijala scenarij i proučavala naivu, jedan od zapaženijih slikara mlađe generacije Stipan Tadić bio je na rezidenciji u Muzeju naivne umjetnosti u Hlebinama, pa mu je ponudila svoj scenarij i suradnju na filmu, kojemu je on umjetnički direktor.
Kako Tadić živi u New Yorku, a nisu nisu željeli njegove slike slati poštom kako se ne bi zagubile, što bi bilo produkcijski i financijski nenadoknadivo, slali su ih preko ljudi koji su putovali na relaciji Hrvatska – SAD. Sve je to usporilo rad na filmu, pa je od dobivanja sredstava HAVC-a do završetka filma prošlo pet godina.
Film prate dvije izložbe
Srabović je završila filmsku montažu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, što je i radila nekoliko godina, no od 2020. u potpunosti se preusmjerava u područje animacije i ilustracije. „Kao montažerka sam došla do točke u karijeri gdje sam probala montirati razne formate i shvatila da mi to više nije kreativni izazov, a to se poklopilo s idejom za film. Iznenađena sam da je odmah ušao na Animafest i Annecy”, napomenula je.
Njezin film prate i dvije Animafestove izložbe s originalnim radovima koje je Tadić napravio kao autor vizuala ,crteža, studija, slika i kadrova za film, a vezane su uz stvaralaštvo Mije Kovačića.
U Galeriji Kaptol postavljena je izložba „Stipan Tadić: Naiva i noćne more: Fačuk – između tradicije hrvatske naive i suvremene slikarske ekspresije“, koja donosi uvid u proces vizualnog oblikovanja filma, utemeljenog na prepoznatljivoj poetici hrvatske naive i Kovačićevog opusa.
Druga se izložba „Mijo Kovačić u dijalogu sa Stipanom Tadićem“ može pogledati u Galeriji Mijo Kovačić, gdje se, uz stalni postav reprezentativnih radova jednog od najistaknutijih slikara drugog naraštaja podravskih naivaca, posjetiteljima nudi njihova komunikacija s odabranim djelima Stipana Tadića rađenima za „Fačuk”.
Film se prikazuje u okviru Animafestove kratkometražne konkurencije i natjecanja hrvatskog filma, a prikazat će se još u petak i subotu.