Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Na križevačkom Gornjem gradu u ulici Franje Račkog mala je neuočljiva bijelo oličena prizemnica na kojoj se nalazi nečitka i oštećena spomen ploča od crveno smeđeg prošaranog kamena. Nije lako pročitati da je ovdje 30. travnja 1821. rođen Alberto Ognjan Štriga Čunovečki, te da je bio ‘buditelj-pjevač hrvatskog preporoda i pokretač hrvatske opere’. Ploča je brigom Braće hrvatskog zmaja podignuta 1923., te bi ju trebalo žurno obnoviti.
Adalbert (kasnije se navodi kao Albert Ognjan), Štriga rođen je kao suca Ivana Nep. pl. Štrige Cunovečkoga i Cecilije, rođene pl. Raizner, te je kršten 30. travnja 1821. Iako datum krštenja ne mora nužno značiti i rođendan, u ovom slučaju će to zacijelo biti tkao, jer je rođen u gradu i u doba godina kada nema zapreke da se dijete odmah odnese u crkvu na sakrament. Ta praksa, krštenja odmah, odnosno, koliko je moguće prije, bila je uobičajena zbog velike postporođajne smrtnosti djece, a krštenje bi kasnilo ponekad kad se dijete rodilo u zabačenim selima u zimskim periodima ili za vrijeme kakvog nevremena. Osnovnu je školu završio u Križevcima, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu i Velikoj Kaniži. Pravo je diplomirao u Zagrebu.
Ime Alberta Štrige nosi Glazbena škola u Križevcima, a uz malo truda naći ćemo i po njemu nazvanu malu slijepu uličicu. Štriga je svakako jedan od najznačajnijih u dugom nizu velikana rođenih u Križevcima. Najpoznatiji je postao kao poticatelj glazbe, naročito nacionalne opere. Kao vatreni ilirac, jedan je od inicijatora i poticatelja nastanka prve hrvatske opere ‘Ljubav i zloba’, praizvedene 1846., u kazalištu na zagrebačkom Gornjem gradu.
Hrvatski dom i Glazbena škola Alberta Štrige Križevci (foto: Zdenko Balog)
Uz ostale, Štriga je i pjevao jednu od uloga na ovoj praizvedbi, kao i na ostalih nekoliko izvedbi opere. Istog Lisinskog, koji je uglazbio prvu operu, Štriga je poticao i podržavao u stvaranju druge opere ‘Porin’. Moglo bi se reći da je nošen energijom i oduševljenjem Ognjana Štrige, neodlučni i bolećljivi Lisinski bio zapravo Štrigin projekt, te je Štrigina zasluga u nastanku hrvatske opere, u najmanju ruku jednaka kao ona Lisinskoga. Lisinski je, međutim, mlad umro, te je i ‘Porin’ ostao u ladici za sljedeća desetljeća.
Pjevačku je karijeru Štriga nastavio na europskim opernim daskama, a 1869., u Zagrebu postavlja Verdijevu operu Trubadur na hrvatskom jeziku. Posredno, uz Trubadur je vezana anegdota sa premijere Zajčevog ‘Zrinskog’, zabilježena u sjećanjima Nikole Fallera, koji je, još kao srednjoškolac, pratio premijeru. Donosimo odlomak, koji piše o događaju: ‘Sjećam se tu neugodnog incidenta. Ondašnji naš Štriga ustao je sa svog sjedala, podigao je svoju budžu grozeći se đačkom parteru vičući: “Kaj ste ponoreli, kaj je to hrvatska opera, kaj ne čujete da je to Zajc Verdiju vkral, em je to Trovator” – i uz to glasno zapjevao frazu iz četvrtog čina Trovatora – iz dueta Lune i Leonore.’
Vlaho Bukovac – Hrvatski narodni preporod
Kako god gledali na ovu zgodu, svakako nam predočava Štrigu kao žestokog, gorljivog i beskompromisnog čovjeka, koji i po cijenu skandala kaže što misli. Kasnije, Štriga je bio ravnatelj Zemljišnog arhiva, te putujući predavač za voćarstvo i vinogradarstvo. Još za života, 1895., doživio je čast da njegov lik bude naslikan u prvim redovima iliraca na svečanom zastoru Ilirski preporod, Vlahe Bukovca. Ovaj svestrani erudit i veliki Križevčanin umro je u Zagrebu, 7. ožujka 1897., te je pokopan među ilircima na arkadama groblja Mirogoj.