Ovih dana možemo uživati u punom sjaju prekrasnog oltara svetog Križa u crkvi istog titula u Križevcima. Posljednje i najzrelije djelo Francesca Robbe, isprva postavljen u zagrebačkoj katedrali, a nakon Bolleove regotizacije premješten u Križevce, svakako je najvrednije djelo barokne umjetnosti koje čuva ovaj grad.
Temeljita restauratorsko konzervatorska obnova provedena proteklih mjeseci vraća sjaj ovom remekdjelu, a nije nezapaženo prošao i jedna detalj na grupi ‘Abraham žrtvuje Izaka’.
Grupa postavljena s (gledaočeve) desne strane, odlikuje se snažnim patosom, dramatičnog trenutka u kojem Abraham zamahuje sabljom, kojoj će ubiti sina kao žrtvu Jahvi, dok se istovremeno anđeo upliće u njegove ruke da bi ga u tome spriječio. Abrahamov plašt u snažnoj baroknoj spirali nabora, vizualno vrti likove, kao u nekom plesu.
Naravno da je visoko uzdignut vrh sablje klimaks ove dinamične kompozicije. I baš je taj detalj proteklih godina nedostajao. Umjesto izgubljene sablje, u ruku mu je u zamjenu postavljen neki metalni štap koji na žalost nije uspio dočarati dramu cijele scene. No ovom restauracijom, kako smo uočili proteklih dana, Abraham u ruci opet drži sablju, te time i drama koja se odvija među likovima ponovo dobiva punu snagu.
Prema raspoloživoj fotodokumentaciji uočavam da je u monografiji V. H. Pintarić iz 1961., sablja još na mjestu, ali je više nema u Topografiji ‘Križevci’ iz 1993. To znači da je sablja nestala ili uklonjena negdje između.
Zdenko Balog/prigorski.hr