Sporazum koji je u prosincu 1994. otvorio autocestu Zagreb –Okučani – Lipovac pružio je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobođenje zapadne Slavonije budući da je sporazumom bilo omogućeno da se zajednički prometuje po cesti, prvi put nakon godine 1991.
Međutim Srbi su 24. travnja 1995. zatvorili promet na okupiranome dijelu autoceste. Povod je zatvaranju bilo srpsko protivljenje odrednicama Gospodarskoga sporazuma prema kojemu je nekontroliran promet putnika i roba između tzv. Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) bez suglasnosti hrvatskih vlasti bio nemoguć. Okupacijske vlasti tzv. RSK smatrali su to ugrožavanjem njihove samoproglašene nezavisnosti.
Hrvatski su pregovarači ultimativno tražili daće, ako autocesta ne bude otvorena do 25. travnja u šest sati u jutro, hrvatska policija promet uspostaviti silom. Autocesta je otvorena 25. travnja za promet. Istoga su dana okupiranu zapadnu Slavoniju posjetili predsjednik tzv. RSK Milan Martić i načelnik GŠ SVK Milan Čeleketić, koji su na više javnih skupova pokušali smiriti uznemirene Srbe. Izjavama da je SVK spremna za obranu, čak i vratiti dio izgubljenih područja, stvoren je lažan osjećaj sigurnosti kod stanovništva.
Hrvatske vlasti, iako su cijelo vrijeme radile na provedbi Gospodarskoga sporazuma i nalaženju mirna rješenja sukoba sa Srbima, bile su prisiljene pokrenuti operaciju Bljesak. Povod za pokretanje operacije dogodio se 28. travnja 1995. nakon incidenta na ININOJ benzinskoj postaji na autocesti kod Nove Gradiške. Srbi su pucali po vozilima koja su prolazila dijelom autoceste kroz okupirano područje zapadne Slavonije. Poginule su tri osobe, a više ih je ranjeno. Prije samih ubojstava UNPROFOR je obavijestio okupacijske vlasti da je autocesta zatvorena.
Dogovorom hrvatskih vlasti, UNPROFOR-a i srpskih okupacijskih vlasti sukob je izbjegnut zatvaranjem prometa. Posredovanjem UNPROFOR-a 29. travnja održan je susret hrvatskih predstavnika i Srba. Zahtjev za otvaranje prometa odbile su srpska milicija i vojska. Snage UN-a 30. travnja pokušale su natjerati Srbe da otvore promet upozorenjima na mogući hrvatski napad. Srbi su popustili pritiscima i najavili otvaranje autoceste za 1. svibnja u šest sati u jutro. Međutim istoga dana zapovjednik 18. korpusa pukovnik Lazo Babić izjavio je da promet ne će biti otvoren.
Babić je primao izravne naredbe od Glavnoga štaba SVK koji je bio pod kontrolom Milana Martića. Čini se da je hrvatska strana takav povod čekala jer je već od prosinca 1994. planirala sličnu operaciju, a i koncentracija snaga bila je izvršena tri mjeseca prije incidenta na autocesti; ovako rana koncentracija imala je i učinak operativnoga maskiranja. Istodobno 29. i 30. travnja hrvatske vlasti nastoje pregovorima osigurati otvaranje autoceste za normalan promet. Pobunjenici su odbili sve hrvatske ponude.
Za Hrvatsku državu više nije bilo izbora. Na sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske koja je održana 30. travnja, odlučeno je da se krene u operaciju oslobađanja okupiranih područja. Hrvatske su vlasti prenaglasile stvaran broj poginulih civila i optužile snage UN-a za nesposobnost u provedbi sigurnosti u svojemu području odgovornosti.
Priprema križevačke 15. protuoklopne topničko-raketne brigade i njenog 2. POtrd za operaciju
Tijekom godine 1994. divizijun provodi intenzivne pripreme za provedbu svoje ratne zadaće jer je jasno, ako ne uspiju pregovori o mirnoj reintegraciji privremeno okupiranih područja, Hrvatska će biti prisiljena osloboditi područja vojno-redarstvenom operacijom. S tim se u vezi provodi obuka postrojbe te intenzivno izviđa predviđeni smjer djelovanja u širemu području Nove Gradiške.
Od veljače 1995. pa sve do samog početka u područje operacije divizijun šalje prethodnicu sa zadaćom izviđanja, stvaranja uvjeta za prihvat glavnine divizijuna te uređenja lažnih položaja. Prethodnica je razmještena u području Vrbje – Sičice. Glavnina se divizijuna u to vrijeme nalazi u Križevcima u stanju pripravnosti. Provode se obuka i pripreme za bojne zadaće.
Zapovjedništva divizijuna i bitnica uvježbavaju se u rješavanju taktičkih situacija stožernim trenažima sukladno situaciji na terenu. Dio djelatnika početka priprema za operaciju ima završen neki oblik institucionalne obuke, Časničku ili Dočasničku školu. Osim djelatni osoba i ročnika divizijun se popunjava i s pričuvom. Budući da nisu popunjena neka ključna mjesta (vozači), divizijun se popunjavaju mobilizacijom pričuvnika. S pričuvnim sastavom provodi se obuka i doobuka.
Drugi POtrd provodi i sudjeluje u vježbama na zemljištu. Provode se uvježbavanja u okolici Križevaca, bojna gađanja u Vratnu i poligonu u Gašincima, provedena je vježba s pričuvnim sastavom. U rujnu 1994. postrojba sudjeluje u vrlo zahtjevnoj vježbi ‘Lonja 94’ u kojoj su sudjelovale gardijske i podstožerne postrojbe i kompletan vojni vrh HV, sa zadaćom PO potpore Brigadi u napadu (konkretno 1.Gbr Tigrovi) uz nasilan prelazak rijeke. Operacije za oslobađanje privremeno okupiranih teritorija RH postrojbu su zatekle u stanju visoke bojne spremnosti.
Za provedbu operacije Bljesak hrvatske se snage grupiraju na nekoliko smjerova: smjer Istok (Nova Gradiška – Okučani), smjer Zapad (Novska – Okučani), smjer Sjever (Pakrac– Bijele Stijene) i smjer (Novska – Jasenovac). Na temelju zapovijedi načelnika GS OS RH generala zbora Janka Bobetka, klasa: 80-01/95-02/08, ur. br:512-06-05/01-95-36/14, od 3. veljače 1995., 2.POtrd pod zapovjedništvom natporučnika Steve Mladenovića, pojačava ZP Bjelovar sa zadaćom biti spreman za prepodređivanje do 6 sati.
U večernjim satima 30.travnja 1995. godine na IZM (izdvojeno zapovjedno mjesto) u Novoj Gradiški postrojba dobiva bojnu uzbunu. Signal za bojnu uzbunu prenosi se zapovjedništvu divizijuna koji se nalazi u Križevcima u stanju pripravnosti. Divizijun dobiva zadaću da izvrši hodnju i zaposjedne položaje do 05.00 sati 1. svibnja 1995., kada počinje operacija Bljesak. U operaciji divizijun djeluje na smjeru Istok (Nova Gradiška –Okučani) sa zadaćom uništavanja neprijateljskih otpornih točaka i pružanja PO potpore postrojbama na smjeru napada.
Za provedbu operacije divizijun je osim djelatne jezgre većinom popunjen ročnim vojnicima te u manjoj mjeri pričuvnicima na nedostajućim ključnim mjestima (vozači). Dana 30. travnja 1995. te u noći na 1. svibnja 1995. divizijun vrši razmještaj u područje operacije.
Po dolasku, iz hodnje zaposjeda očekujuće područje u šumi Visoka Greda, odakle uvodi dijelove postrojba na smjeru napada. U vojno-redarstvenoj operaciji sudjelovale su i druge sastavnice 15. POtrd (zapovjedništvo, satnija veze, inženjerijska satnija, zapovjedno-izvidnička bitnica, logistička satnija).
-1. PO tonička bitnica 100 mm pod zapovjedništvom poručnika Stjepana Belušića zaposjeda OP (očekujuće područje) u selu Prvči sa zadaćom biti u .
-2. PO topnička bitnica 100 mm pod zapovjedništvom natporučnika Dražena Horvata, zaposjeda OP u šumi Ražljevi te zaposjeda PP u Goricama, odakle paljbeno djeluje po neprijateljskim ot¬pornim točkama, pružajući potporu u napadu 5. gbr.
-Vod POLK raketne PO bitnice pod zapovjedništvom poručnika Ivana Pečarića zaposjeda PP na nadvožnjaku Velika Greda
Nakon uspjeha naših snaga na svim dijelovima bojišta te povlačenja razbijenih neprijateljskih snaga preko državne granice u Staroj Gradiški u BiH 2. POtrd već u večernjim satima nastavlja s izvršenjem druge etape zadaće: izbijanje na granicu, posjedanje i obrana državne granice u Staroj Gradiški.
Namjenski organiziranim snagama vrši hodnju do Novoga Varoša, odakle se provodi izviđanje područja razmještaja na državnoj granici. U ranim jutarnjim satima 2. svibnja dijelovi postrojbe uvode se u Staru Gradišku te se utvrđuju na državnoj granici, zapadno od mosta.
Vojno-redarstvena operacija Bljesak prethodila je operaciji Oluja, koja je uslijedila nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak na cijelome svojemu području. Pouke koje su za obje strane proizlazile iz Bljeska, bile su jasne.
Hrvatska je vojska postala snaga za koju SVK više nije ravnopravan protivnik; znatno bolje naoružana i opremljena nego prije, sada je bila u stanju razbiti pobunu, a postalo je isto tako očito da je hrvatska strana odlučila da se problem u cjelini riješi vojnim sredstvima te da nema smetnja da se to dogodi vrlo brzo, čim se pokaže povoljna prilika.
U srpnju područje odgovornosti 2. POtrd preuzima 121. dp Nova Gradiška, a postrojba se vraća u Križevce. Za ostvarene rezultate u operaciji Bljesak 2. POtrd pohvalio je ministar obrane Gojko Šušak, Načelnik GS OS RH general zbora Janko Bobetko, te zapovjednik ZP Bjelovar general Luka Džanko.
