Drago Palčić, legendarni atletski trener uskoro odlazi u mirovinu. Palčić je veliki dio svog života “ostavio” u Atletskom klubu Križevci, a emotivnom porukom se od svog voljenog trenera oprostila na društvenim mrežama oprostila sjajna križevačka atletičarka Ida Šimunčić.
“Dolazni poziv: “Trenkač Drago”…
Najučestaliji poziv u mobitelu posljednjih 7 godina. Trenirali smo i družili se mi i puno duže, ali zadnjih 7 godina spremali smo se i trčali za velike stvari. Ispunili smo pregršt zadanih ciljeva, dok su oni neispunjeni ipak ostali za možda neke druge okolnosti.
Previše je anegdota, uspomena, sjećanja, situacija o kojima bi mogla pisati i pokušati dočarati taj naš odnos pa ću izdvojiti samo jednu njegovu rečenicu, ujedno i motivaciju, koja se uklesala u mojoj glavi: “Ida, Ida, čudo si prirode.” Rečenica izrečena nebrojeno puta, kad bi iznenadila i sebe i njega, kad bi iz ničega napravila nešto, kad bi neočekivano i nepotrebno reagirala na banalne stvari ili kad bi mi na pamet pala neka ultra fix ideja, a bilo ih je… Međutim, radi se o velikoj rečenici od velikog čovjeka kakvog želim i pamtiti.
Doživio je sa mnom brda i doline, od velikih promjena raspoloženja, najsretnijih, ali i najtužnijih trenutaka, ozljeda srca, uma i tijela, do dana kad ne bi popila kavu, kad bi pojela previše čokolade ili treninga na kojima bi imala dar govora bez nekog valjanog razloga. Prošao je i sve moje padove (čitaj: padove preko prepona), ali i uspone, ne samo atletske, već i one životne. Prvim korakom kojim bi kročila na stadion, znao bi kako pristupiti i kakav sam trening taj dan spremna odraditi. Znao me u dušu, kak bi se reklo. Usudio se i prihvatio izazov da trčimo prepone, da zajedno učimo, iako je bio stručnjak za srednje i duge pruge. Baš smo bili pravi tim, voljeli smo reći #teamwin . Prenio je na mene i strast prema pčelama, ali, ono najvažnije, pomogao je da se izgradim kao prava sportašica. Mogla bi ovako u nedogled…
Sada, Zvijezda (kako me on i nazvao), okreće novu, praznu stranicu dnevnika treninga, dok je Dragec odlučio promijeniti smjer i u isti taj dnevnik napisati točku. Ja ću ganjati dionice, prepone, metre i kilometre u novoj okolini, a on će prema svojim Šofićima jer kako kaže, jedva čeka tu penziju da napokon ima vremena za sebe, tetu Bibu i svoj grunt. I ja mu to želim od srca, ali mu želim i MIR pa ga možda i taj mir potakne da svoju životnu priču pretvori u tekst kojim bi zasigurno dočarao koliko treneri i atletičari žive atletiku te kako sav trud koji uložiš u sebe i ono što voliš, vodi ka uspjehu. Toliko o njemu i meni. O nama. O ovom timu.
“Čujemo se nakon treninga. Zoveš ti mene ili ja tebe.”
HVALA VAM OD SRCA!, poručila je na društvenim mrežama Ida Šimunčić.