Azorski otoci – čarobni spoj plavog i zelenog usred oceana, naziv je nove izložbe u izlozima Narodne knjižnice Vrbovec. Autor fotografija je Želimir Štefanović, a plave i zelene boje Azora bit će izložene u knjižnici do 10. srpnja.
Negdje na pola puta između Europe i Kanade u sjevernom Atlantiku smjestili su se Azorski otoci koji čine portugalsku Autonomnu regiju Azori. Pripadaju Makaroneziji ili „blagoslovljenim otocima“ i savršeni su za odmor, turistički obilazak i brojne sportske aktivnosti.
Sastoji se od devet otoka podijeljenih u tri skupine koji se nižu u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini od oko 600 kilometara. Otoci Sao Miguel i Santa Maria nalaze se u jugoistočnoj skupini, središnji otoci su Terceira, Graciosa, Sao Jorge, Pico i Faial te sjeverozapadni otoci Flores i Corvo.
Zanimljivo je da se na Azorskim otocima dodiruju tri tektonske ploče: Sjevernoamerička, Euroazijska i Afrička zbog kojih i ima mnogo vulkana, termalnih izvora i seizmičke aktivnosti. Klima je blaga, rekao bih, vrlo ugodna , ali ima dosta padalina. Zaista, to je otočje kojemu ničeg ne manjka. Od stočarstva, mljekarstva, ribarstva, voća, povrća, šećerana, destilerija alkohola do turizma koji je sve više razvija.
Stanovnici su Portugalci s primjesom maurskih i flamanskih elemenata, crnci, engleski, škotski i irski doseljenici. Glavna su naselja (2011) i luke Ponta Delgada (40 661 st.) i Ribeira Grande (12 663 st.) na otoku São Miguel, Horta (5554 st.) na Faialu te Angra do Heroísmo (8654 st.) i Praia da Vitória (3958 st.) na otoku Terceiri. ( Hrvatska enciklopedija )
S otoka Sao Miguel do Corva lako ćete doći budući da su svi otoci povezani zračnim lukama. Možda tijekom sezone malo teže, ali će u lokalnoj zrakoplovnoj kompaniji Azores airlines učinit sve da vam omoguće let. Najveća je zračna luka u Ponta Delgadi. Naravno, putovati možete i brodom što meni nije uspjelo. No, da sam ostao malo duže, otplovio bih do prvog istraženog otoka Santa Marije.
Azorski su otoci bili poznati još u davna vremena, no ponovno ih otkrivaju portugalski pomorci 1427 godine dok je 1432 godine Gonzalo Velho Cabral prvo otkriva otok Santa Mariu. Ja sam na otoke Sao Miguel i Terceira stigao 2017. godine.
Otoci su imali važnu ulogu u oba svjetska rata o čemu svjedoče i vojne utvrde. Na njima su bile smještene pomorske i zračne baze Saveznika. Nakon drugog svjetskog rata na otoku Terceira Amerikanci su izgradili zračnu bazu NATO- a
Netom obnovljen Neat Hotel Avenida u samom središtu Ponta Delgade pružio mi je odličnu mogućnost istraživanja grada. Obilasku otoka Sao Miguel svakako su pridonijeli ljubazni recepcionari hotela koji su mi organizirali izlete na otoku – od zapada do istoka, juga i sjevera.
Bio je to istinski doživljaj, avantura u kojoj vas očekuju kraterska jezera smještena u kalderama ( poseban oblik vulkanskog kratera ), zaljevi, geotermalni izvori, predivne stijene koje se spuštaju u ocean, zamamna priroda, agrikultura, i ljepota svakog grada i mjesta sa svojom poviješću, tradicijom i gastronomijom. I ničeg nije nedostajalo!
A onda poželjeh otputovati na Terceiru, barem na jednodnevni izlet. Pošlo mi je za rukom rezervirati povratnu aviokartu iako je turistička sezona bila u punom jeku. Ako se odlučite obići tri otoka u neko određeno vrijeme, ostvarit ćete dobar popust u lokalnoj aviokompaniji Azores Airlines.
Najveći grad otoka Terceira je Angra de Heroismo koji odiše živopisnim kućama, prekrasnim sakralnim građevinama, parkovima, a pozitivna energija osjeća se u svakoj ulici. Stoga i nije čudno da je UNESCO povijesno središte grada proglasio dijelom svjetske kulturne baštine. u gradu je sjedište Vrhovnog suda Autonomne pokrajine Azori i zrakoplovna baza američko – portugalske vojske.
Ima i brojnih drugih odličja otoka među kojima je i najmlađi i jedini aktivni vulkan Santa Barbara visok 1023 metra. I zeleno i plavo i litice koje uranjaju u ocean, plodna polja stoka koja pase izmjenjuju se na ovom otoku. Potpuniju sliku prenijet će vam fotografije.
Pitam se kako je na ostalim otocima Azora usred Atlantika koje svakako treba vidjeti. A vrijeme tako brzo prolazi!
Zahvaljujem Narodnoj knjižnici Vrbovec što mi je omogućila ostvarenje još jedne putopisne izložbe koja vas vodi u područje Makaronezije. Žao mi je što u digitalnoj formi ne posjedujem fotografije sa Zelenortskih otoka i Madeire, koji također spadaju u Makaroneziju. Oni su posebna, neobična i zanimljiva priča.