Marija Petrek, umirovljenica, rođena 21.studenog 1955. godine u Negovcu. Živi u Celinama i objavila je prvu zbirku pjesama u vlastitoj nakladi pod nazivom „Zgubljene senje“. U zbirci se nalazi 49 pjesama na kajkavskom narječju.
Zbirku je tiskao IMT iz Vrbovca. Katarina Zadrija u predgovoru je kazala kako se u književnoj javnosti vode polemike o stilovima pisanja.
“Zapravo, stil pisanja ne čini pjesnika. Pjesništvo je zanat, talent je zrno pijeska, koje ako ga ne brusimo i ne njegujemo, odumire. Pišući učimo i usavršavamo se. Nije važno kojim stilom pišemo, važno je biti originalan, važno je upotrijebiti svježe metafore, pisati osjećajno, unijeti sebe, ne kopirati druge. Poezija Marije Petrek je upravo takva. Ona, teško je to nazvati jednim imenom, već prožvakane teme opisuje na sasvim nov, svjež način. Osjećaji su snažni, teme su proživljene”, kazala je.
Autorica ove zbirke pjesama unesena je u svaku svoju pjesmu. Ona je original. Stoga, dajmo svojim čitanjem zbirci krila i dug i siguran let.
” Ja pišem od Srednje škole, a od 2018. pišem na kajkavskom narječju. Na poticaj članova obitelji koji su me ohrabrili, tiskala sam prvu zbirku”, kazala je Marija Petrek.
Marija je aktivan član „Osebunjeka“ – udruge za promicanje kajkavskog govora i kulturne baštine Vrbovca od 2019. godine. Sudjeluje na pjesničkim susretima i recitalima.
Pjesme su joj objavljene u zbornicima kajkavske poezije u Vrbovca, Svetom Ivanu Zelini, Adamovcu, Ivancu, Krapini, Gornjoj Stubici i Brezničkom Humu. Njezine pjesme odišu socijalnom, ljubavnom i domoljubnom tematikom.
Zbirka je objavljena ovih dana (kraj svibnja 2022.), a promocija se očekuje u rujnu.
Zgubljene senje
Stiha, stiha otpiram podrtu lesu,
Da ne zbudim travu krej plota
kaj spi.
Več dugo tu nište nie došel
i se još po starini diši.
Kraj hiže još ona šipkova ruža
svoje grane prestira , još veter ju
strgal nie. Drenek još cvate kak i
prije, dok sme još tu živeli si.
Lipa dišeča kak čuvar tu stoji,
Pazi na hižu i na se kaj još tu živi.
Živlenja je male, se menje i bu,
Si su odišli , zaprli lesu , samo moje
Zgubljene senje još živiju tu.