[FOTO] Posjetili smo izložbu ‘Vlaho Bukovac – korijeni i krila’

Najznačajnija likovna pojava hrvatskog slikarstva na prijelazu 19. – 20. stoljeća svakako je Vlaho Bukovac. Ne samo kao slikar sa svojim opusom, već možda još i više kao poticatelj i organizator likovnog života, donositelj svježih ideja i uzor cijeloj generaciji hrvatske moderne.

Rođen 1855. u Cavtatu, nakon pustolovne mladosti u Americi, dolazi u Pariz, gdje se školuje kod slikara Cabanela, te provodi vrijeme sve do povratka u Hrvatsku 1893. Ovom, pariškom razdoblju posvećena je bila prva izložba u ciklusu tri izložbe kojima se predstavlja Bukovčev opus, održana 2018. u Galeriji Klovićevi dvori.

 

Na red je došla druga izložba, posvećena za nas posebno važnom zagrebačkom i cavtatskom razdoblju, te kraćem zadržavanju u Beču, prije konačnog preseljenja u Prag. Izložba znakovitog poetskog naziva ‘Korijeni i krila’, prošlog je mjeseca otvorena u Galeriji, te se može razgledati do 22. svibnja. Izložba je nesumnjivo jedan od najvažnijih događaja u ovogodišnjoj izložbenoj sezoni hrvatske metropole, te ju ne treba propustiti.

Bukovac dolazi u Zagreb u razdoblju kada ovaj provincijski gradić naglo raste i prerasta u malu srednjoeuropsku metropolu. Djelovanjem Bolleove Obrtne škole, energijom Strossmayera i Kršnjavog, Zagreb mijenja svoj lik, a jednak napredak koji je postizan u arhitekturi, Kršnjavi je priželjkivao i u slikarstvu. Stoga je podržao i poticao Bukovca da bude osoba oko koje će se okupiti novi početak hrvatskog slikarstva.

Iako se u Zagrebu kratko zadržao, Bukovac ostavlja velik trag, da citiramo samog Kršnjavog: ‘Njegov boravak u Zagrebu nije trajao dugo, ali je ostavio za sobom trajnih svijetlih tragova. I po gdjekoju sjenu.’ Posebna bi izložba bila potrebna da se predstavi utjecaj Bukovčevog boravka u Zagrebu na cijeli prvi naraštaj slikarstva hrvatske moderne, no tema izložbe ipak je sam Bukovac.

Kao ugledni slikar već po dolasku, postaje neslužbeni portretist najodličnijih zagrebačkih obitelji, Pongratz, Vraniczany, Berger, Miletić, Rački i drugih. No slika i portrete drugih slikara, poput Medovića. Istovremeno prima narudžbe od Kršnjavija, koji u to vrijeme djeluje kao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu. Kršnjavi priželjkuje Bukovca za izvođača velikog križevačkog ikonostasa za grkokatoličku katedralu. Kako je istovremeno predstojala obnova i bila povećana skrb za inokonfesionalne crkve i zajednice u Hrvatskoj,

Kršnjavi želi Bukovca uputiti na doškolovanje za slikanje ikona, kako bi bio nosilac ovih poslova. Do toga ipak nije došlo, jer Bukovac u tome ne vidi svoju budućnost, a niti Kršnjavi se nije dugo zadržao na položaju. Kršnjavi, iako oduševljen Bukovcem i njegovim portretima, strogo luči kvalitetnu razliku muških portreta, koje smatra mnogo boljima od ženskih.

Bukovac je u razdoblju suradnje s Kršnjavim naslikao i njegov portret. Najznačajnija narudžba ovog razdoblja svakako je ‘Hrvatski narodni preporod’, slikani svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta. No likovno još je kvalitetnija velika kompozicija ‘Gundulić zamišlja Osmana’.

U Cavtatskoj je fazi uglavnom zaokupljen refleksivnim temama, intimnim doživljajem zavičaja, portretima bliskih osoba, te je u ovom razdoblju slikarski rukopis nesputan i oslobođen, što ovom malom opusu unutar Bukovčevog djela daje posebno mjesto. Kratkotrajni boravak u Beču, te uspjeh koji tamo postiže, odskočna su daska za posljednju stanicu Bukovčevog uzbudljivog životnog i umjetničkog puta, Prag.

Prag će ujedno biti tema treće u ciklusu izložba kojima Klovićevi dvori nastoje kvalitetno valorizirati Bukovčevu pojavu u hrvatskoj i europskoj umjetnosti, te ju već s nestrpljenjem očekujemo.