Iva Bezinović Haydon s pričom ‘Na livadi pored autoceste’ pobjednica je 2. književnog natječaja ZA najbolju GORKU priču ‘Marija Jurić Zagorka’.
Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada sudionicima ovog književnog natječaja održano je u Narodnoj knjižnici Vrbovec. Drugo mjesto pripalo je Aidi Šečić Nezirević za priču ‘Ispovijest jedne Majde’, a treće mjesto osvojila je Franjka Antoliš s ‘Međugeneracijskom pričom’.
Narodna knjižnica Vrbovec ove je godine po drugi put organizirala program ‘Književni dani Marije Jurić Zagorke’ u sklopu kojeg je bio raspisan natječaj za kratku priču. Na natječaj je pristiglo čak 227 priča iz Hrvatske i inozemstva, a žiri u sastavu Olje Savičević Ivančević, Ivana Jozića i Miroslava Mićanovića, odabrao je 11 finalista koji su prisustvovali proglašenju pobjednika.
– Knjižnica je u projekt ušla da bi prije svega odala počast našoj zavičajnoj književnici i novinarki Mariji Jurić Zagorki. S druge strane, u projekt smo ušli kako bismo autorima omogućili priliku za veću vidljivost u javnosti te proboj na književnom polju. – rekla je Mateja Hrgovan, zamjenica ravnateljice Narodne knjižnice Vrbovec.
BEZINOVIĆ-HAYDON, IVA: ‘Na livadi pored autoceste’
Protagonistica priče ‘Na livadi pored autoceste’ jedna je od nas, suvremena žena rastrzana između snova i realnosti, zaglavljena između ograničenja svakodnevnice i divlje i neodoljive želje za punoćom života.
Pripovijedanje Ive Bezinović-Haydon odlikuju nekonvencionalnost, lirski realizam i kroz tekst fino provučena nit crnog humora, rafinirana satira kojom pripovjedački vješto nadomješta rezigniranost – u isti mah je naglašava i čini podnošljivom.
Iako je ispričana u prvom licu, kao intimna ispovijest iz prve ruke, u ovoj priči izostaje očekivani ispovjedni ton, pripovjedačica svoja iskustva promatra ‘iz daleka’, kao da se radi o stranoj osobi, nalik na one susrete sa sobom koje ponekad imamo u snu. I zapravo, jest tako – jer pripovijedajući radikalnu istinu o sebi, neposrednije govorimo o drugima, o nama.
Priča balansira između prepoznatljivih banalnosti svakodnevice i snovitih prizora. A distanciran (skoro pa anesteziran) pomiri-se-s-tim pripovjedni stil, atmosfera i jezik kojim je napisana, bude oprečne emocije i čine je umjetnički uspjelom i uvjerljivom.
Ova priča izdvaja se među ostalima, jer na uspio i nesvakidašnji način govori o svakidašnjici – o potrazi za slobodom u vlastitom srcu, ovdje i danas.