Prvim križevačkim gradskim sucem po ujedinjenju Gornjeg i Donjeg grada postao je 1752. Joannes Kesser, odnosno, Januš Kešer, kako ga pišu hrvatskokajkavsi izvori.
Naslov gradskog suca, ‘judex civitatis’, treba razumjeti kao gradonačelnika u današnjem smislu, nosioca izvršne i sudske vlasti. Kešerov je život bogato dokumentiran, koliko kroz dužnosti koje je nosio toliko i kroz dokumente i zapise o privatnom životu. Također, višekratno ga spominje križevački župnik Ivan Josipović u crkvenoj spomenici, a njegov živopisni portret donosi i kroničar Baltazar Adam Krčelić.
Nedostaju nam, doduše, podaci o krštenju i vjenčanju, ali prema zapisu o smrti, 13. veljače 1779., stoji, ‘Obiit Perillustrissimus Dominus Joannes Kesser Libera Regalisque Civitatis Crisiensis per 20 et amplius annos Judex Inclijti Comitatu Crisiensis Assesor Tabula juridica et ejusdem olim Judex Nobilium provisus stmis annor fere 64.
‘ Dakle, toga dana umro je u dobi od 64 godine, a u času smrti nosio je dužnosti gradskog suca, plemićkog suca i prisjednika sudskog stola Križevačke županije. Rođen je oko 1715., no nije ostao zapis o njegovom krštenju. Dvojben je navod Krčelićev da je obitelj iz Marije Bistrice, ali je svakako moguće da je u vrijeme Kešerovog rođenja njegov otac tamo bio u službi crkvenog orguljaša.
Zapis o smrti suca Kešera u matici umrlih župe Križevci, izvor familysearch.org
Poput oca i mali Janoš je učio za orguljaša, a zbog lijepog glasa postao je i crkvenim pjevačem. Već je 1737. zapisan u matičnim knjigama prigodom kumovanja nekom krštenju kao ‘magister organista civitatis Crisiensis’, gradski orguljaš. Sam položaj gradskog orguljaša jamčio mu je doduše kretanje među gradskom elitom, ali daleko od toga da mu je to moglo osigurati veranje po društvenoj ljestvici. Za to su mu trebali utjecajni prijatelji i bogatstvo.
Njegov pokrovitelj, križevački župnik Gradinski dogovorio je brak mladog orguljaša sa bogatom križevačkom udovicom Dorotejom Šandorić, a bogatstvo koje je stekao omogućilo mu je da počne živjeti na način aristokracije, kojoj je težio pripasti. Tako je 1742. zapisan u ispravama kao gradski notar, a već 1743. kao ‘judex civitatis Crisiensi inferior’, sudac Donjeg križevačkog grada.
U to vrijeme već traje prijateljstvo Januša Kešera sa moćnim pokroviteljem, protonotarom Kraljevstva Adamom Najšićem. Ovog uglednika, nosioca najviših državnih dužnosti, velikog ljubitelja i mecenu umjetnosti, da spomenemo samo crkvu Marije Snježne u Belcu, krasio je i laskavi epitet ‘primus potatos Regni’, prva ispičutura Kraljevstva.
Tako je Kešer, pored svojih drugih talenata, pokazao da je dubokog ‘cuga’, te je jedini bio kadar do kraja parirati veselom Najšiću. Na kućnim zabavama zabavljao je društvo pjevanjem, ali i oponašanjem i izrugivanjem slavnih i javnih osoba. Najšića Krčelić navodi kao jednog od ‘Bogova Hrvatske’, pored podbana Raucha i blagajnika Bužana. To su bili ljudi preko kojih se na društvenoj ljestvici moglo postići gotovo sve, a bez njih malo toga.
Tako se i Kešer, uz moćno pokroviteljstvo, uspeo na položaj prvog gradskog suca ujedinjenog grada, a već je bacio oko na mnogo privlačniju sinekuru, mjesto podžupana Križevačke županije. Kešerov uspon, međutim, prekinula je seljačka i krajišnička pobuna 1755., u kojoj se nije snašao, kukavički pobjegao i izazvao dodatne probleme i nemire. Kako je u istoj aferi poljuljan i položaj njegovog pokrovitelja, svemoćnog podbana Raucha, Kešerovi protivnici su dočekali priliku da ga se riješe. Nisu ga, doduše, uspjeli srušiti s položaja gradskog suca, ali je njegovo veranje po društvenoj ljestvici bilo zaustavljeno.
Preostale godine života Kešer je proživio kao ugledni i svemoćni gradski sudac, ali ništa više od toga. Umro je sam, jer jedini sin kojeg mu je podarila ostarjela supruga Doroteja, Baltazar, umro je prije njega, 1762. godine.
Kako je nakon smrti suca Kešera sva njegova imovina, te njegovi dugovi pala na državnu blagajnu, ostao nam je komisijski popis svega što je posjedovao, uključivši tu i srebrninu, knjige, konje i blago, šunke, kobasice i slaninu na tavanu, bačve vina u podrumu, kuće i zemljišta. Ovaj jedinstveni dokument pruža nam odličan uvid u kulturu življenja križevačke aristokracije predmodernog doba.
Stara gradska vijećnica u Križevcima, iz vremena suca Kešera.
Županijska palača Križevačke županije, 18. stoljeće.
Protonotar Adam Najšić sa suprugom, svod crkve Marije Snježne u Belcu, slikar Ivan Ranger.
Kutak baroknih Križevaca.
Zdenko Balog / prigorski.hr