Oni su brat i sestra. Teo i Tena Vurnek, vrlo su uspješni mladi sportaši, ali i perspektivni mladi intelektualci. Teo je prvi Križevčanin koji je zaigrao u malonogometnom prvoligašu Futsal Dinamu i vrlo uspješan student 3. godine Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta. Tena je jedna od najboljih igračica rukometnog kluba KTC u kategoriji djevojčica 2002. godište, a ujedno i odlična učenica O.Š Vladimira Nazora. Kako usklađuju školu, odnosno fakultet s treninzima, saznali smo u vrlo ugodnom razgovoru s ovim mladim, perspektivnim Križevčanima.
TEO VURNEK
Koliko dugo si u Futsal Dinamu te kako usklađuješ treninge s obavezama na fakultetu?
U Futsal Dinamu sam oko 5 mjeseci. Nakon što sam imao dosta tešku ozljedu pa operaciju koljena, drago mi je da sam uopće uspio ostati u nogometu. Nastupam za mladu U21 ekipu koja se natječe u Zagrebačkoj županijskoj ligi (seniorska liga) koja je zapravo stvorena da se mladi igrači upoznaju sa seniorskim futsalom i nauče podosta novih stvari koje će ih uputiti u daljnoj futsal karijeri. Treninge i fakultet usklađujem dobro, uz vrlo dobru organizaciju i volju te upornost bez koje ništa ne bi bilo moguće.
Jesi li ponosan što si prvi Križevčanin koji ima čast biti članom malonogometnog prvoligaša Futsal Dinama?
Naravno da sam ponosan što imam mogućnost da naučim i igram futsal u takvom jednom klubu jer se to ne pruža svima. Zahvalan sam svojem treneru Matiji Caparu koji me u to sve uveo i koji me svakim treningom čini sve boljim te smatram da mi svojim iskustvom i znanjem može puno pomoći u mom futsal razvoju kao osobe i kao igrača.
Je li ti se privatni život promijenio s obzirom da sada možeš reći da igraš za Dinamo? Prolazi li to kod osoba ljepšeg spola?
Iskreno, ne volim se previše time hvaliti. Ja sam u Dinamu prvenstveno jer volim futsal i jer su u klubu zadovoljni s mojim stilom igre. Što se tiče djevojaka, smatram da je važnije kakav si prema njima i kakav si „iznutra“, a ne jesi li nogometaš, pilot ili nešto treće.
Kakvi su ti planovi za budućnosti?
Probat ću što dalje dogurati, ali na meni je da treniram i radim pa ćemo vidjeti što će vrijeme pokazati. Želja mi je, kao i svakom mladom igraču, da zaigram za prvu ekipu i razvijem se u dobrog igrača što me iz svakog dana sve više i više motivira. Nadam se da ću svojim radom napredovati i pokazati trenerima da sam vrijedan seniorskog futsala.
TENA VURNEK
Kako usklađuješ školu s treninzima?
Uspješno usklađujem treninge i školske obaveze uz veliku potporu svojih roditelja. Imam odličnu trenericu i super suigračice te smo zajedno odličan tim. Zahvaljujući vrlo dobroj ekipi, i meni je lakše uskladiti sve svoje obaveze s napornim treninzima.
Razmišljaš li možda da odeš u neki veći klub, kao što su učinile mnoge Križevačke rukometašice posljednjih godina?
Još sam mlada i o tome baš i ne razmišljam. Moram još puno trenirati kako bih postala bolja i kvalitetnija igračica. Vrlo sam zadovoljna u klubu i atmosferom koja vlada oko njega. Veselim se svakom treningu sa suigračicama i prijateljicama.
Uz rukomet i školu, imaš li vremena za privatna druženja? Imaš li dečka?
Uz dobru organizaciju, nađem vremena za druženje s prijateljima. Sve se može kad se dobro rasporede prioriteti i obaveze. Meni je prioritet prvenstveno škola, a voljela bih biti i odlična rukometašica. Nemam dečka, ali smatram da se za privatan život uvijek mora naći vremena. Moja trenutna ljubav je rukomet.
Tko ti je sportski uzor i kako se vidiš u budućnosti?
Moj najveći uzor je moj brat Teo. Iako me ponekad podbada i kritizira moju igru, uvijek mi daje kvalitetne savjete i podržava me kad mi je teško. On nije samo sportski, nego i moj životni uzor jer je uspješan na fakultetu. Osim njega, zahvalna sam svojim roditeljima koji me podržavaju i bodre na svim utakmicama. Što se tiče budućnosti, teško mi je to sada reći. Voljela bih zaista biti uspješna rukometašica, ali i završiti neki dobar fakultet. Dio mog sna se ispunio jer 30.4 igram za reprezentaciju protiv Mađarske.
Čestitamo mladoj braći na odličnim uspjesima i nadamo se da će ostvariti sve svoje snove. Lijepo je vidjeti da je križevačka mladost ovako perspektivna, ali to već i znamo. Nadamo se da ćemo u budućnosti znati zadržati naše blago, a to su naši mladi. Previše mladih odlazi trbuhom za kruhom u neke „sretnije“ sredine i treba raditi na tome da im se osiguraju uvjeti za život.
Eduard Petranović/prigorski.hr