Danas je u đurđevačkom Domu kulture održana svečana dodjela javnih priznanja Grada Đurđevca.
Naime, zbog epidemioloških razloga nije bilo svečane sjednice Gradskog vijeća pa je zato svečana dodjela gradskih priznanja održana danas. Javna priznanja zaslužnim Đurđevčanima uručili su gradonačelnik Hrvoje Janči i predsjednik Gradskog Vijeća Grada Đurđevca Željko Lacković koji su ujedno i čestitali laureatima na trudu i doprinosu zajednici.
U ime nagrađenih riječi zahvale uputio je Zdravko Šabarić. Pogledajte video.
Počasni građanin Grada Đurđevca posthumno je postao Slavko Čamba.
Slavko Čamba (1930.) zanimljiva je ličnost u podravskom miljeu, čiji bi život stao pod zajednički nazivnik: Tuđina, zavičaj, dom. U tuđinu (Austrija) se odselio slijedom svojih političkih uvjerenja, zbog kojih je stradao, da bi tamo našao posao, skrovište i budućnost za svoju obitelj. Troje njegove djece steklo je akademska obrazovanja, dok se Slavko u domovinu vratio devedesetih godina, na krilima demokratskih promjena u Hrvatskoj.
Do tada je pisao i surađivao u emigrantskom tisku i katoličkim novinama i revijama. Njegova velika tema je BLEIBURG i bleiburška stradanja, o čemu je objavio tridesetak naslova. Može se reći da je pravi ekspert u tom području, motiviran željom da ostavi svjedočanstvo za buduće generacije. Naravno, njegova je metodologija amaterska, no teži za cjelovitom slikom tih dramatičnih zbivanja, koja su imala prijelomnu ulogu u stvaranju države i društvenim prilikama poslije 2. svjetskog rata.
Što se izrazitije književnog (ne historiografskog) pisanja tiče, objavio je slijedeće naslove: MOJE ŽIVLENJE, TA DRAGA DOMAČA REČ i ĐURĐEVAČKI KAJ. Poput njegova ispisnika Đuke Tomerlina- Picoka, oslonjen je na lokalnu govornu varijantu i bilježenje idioma, izreka i kodova kojim su se Đurđevčani služili u prošlosti. Kroz poeziju se provlači nit etnografije, opisujući konkretne prostore, likove, floru i faunu, kako ih je autor emotivno upamtio i u svjetlu uspomena sačuvao. Pogled na svijet je patrijarhalan, ističu se čestitost, domoljublje, stara „korjenika“, žal za mladošću i dragim licima koja je u svojoj dugovječnosti nadživio i koja danas sakrivaju „nebeske megle“. S tugom će se zapitati: „ A gdi su moji susedi z vulice? Štefina, petrina, Francina, Miškina, Viuncina?“. Evocirat će bivši život, odlaske u gorični mir i spokoj, kad nisu traktori „brnili“ po seoskim sokacima, kad su žene na potoku prale svoje „flačno“, a u današnjoj šumi Borik (ili po domaču „jelik“), stabalca su bila mlada i zelena, zadužena da zaustave kretanje pješčanih dina prema naselju.
Godine 1999. gospodin Slavko Čamba na svom je imanju otvorio za javnost impresivnu Etnografsku zbirku, od nekoliko stotina eksponata, brižljivo konzerviranih i sačuvanih. Mnogo je njegovog rada i prihoda otišlo u tu zbirku, no ona nam priča zavičajnu priču prvoga reda, o ljudima, alatima, preživljavanju i stasanju na podravskoj brazdi, od vremena prvih „konaka“ do dana današnjih. Samo uz veliki entuzijazam i ljubav prema zavičaju i domu, mogla se takva zbirka stvoriti. Gospodinu Slavku Čambi ide naša zahvalnost i obećanje da ćemo zbirku poštovati i čuvati.
Među stvarateljima i kulturnjacima, Slavko Čamba bio je omiljen i rado viđen. S osobitim je zadovoljstvom isticao proslavu svog 85. rođendana u Đurđevcu pod pokroviteljstvom Grada i Ogranka Matice hrvatske te Gradske knjižnice u Đurđevcu. Godine 2000. primio je Zlatnu plaketu grada Đurđevca, a 2007. nagrađen je Nagradom za životno djelo.
Prepoznat i voljen od svojih, ostavio je trag odanosti zavičaju, te ljudske i filantropske veličine, koji neće biti izbrisan ni zaboravljen te mu se temeljem sveg navedenog posthumno dodjeljuje Javno priznanje Počasni građanin Grada Đurđevca.
Javno priznanje Zlatna plaketa “Sveti Juraj” dodijeljena je Rukometnom Klubu Đurđevac
Ženski rukometni klub pod imenom ŽRK Graničar osnovan je dana 23. prosinca 1985. godine u Đurđevcu, a danas klub nosi ime Rukometni Klub Đurđevac.
Već nakon tri godine rada, rukometašice su pokupile prve plodove – godine 1988. postale su pionirske prvakinje Hrvatske, a isti uspjeh ostvaren je 1989. godine. Ta ista generacija je 1990. godine bila druga u Hrvatskoj u kadetskoj konkurenciji, a 1991. četvrta.
Najzapaženiji rezultat ova zlatna generacija postigla je 1992. godine kad su postale juniorske prvakinje i to prve prvakinje neovisne Republike Hrvatske. Ova se generacija uspjela 1993. godine plasirati u najviši rang seniorskog natjecanja, odnosno u Prvu rukometnu ligu. Odmah su u sezoni 1993./94. zauzele visoko četvrto mjesto i izborile u polufinale Kupa Hrvatske.
U sezonama 1994./95. i 1995./96. RK „Graničar“ je zauzeo 3., odnosno 2. mjesto u Prvoj Hrvatskoj ligi, a iz toga su nanizale i nekoliko europskih uspjeha – polufinale Kupa europskih gradova s budimpeštanskim Vašašom (94./95.), igranje u skupini Lige europskih prvakinja s tada najuglednijim europskim klubovima (Viborg, Kometal, Budućnost), te finale domaćeg Kupa.
U tim je godinama Đurđevac živio i disao rukomet, novootvorena dvorana Srednje škole bila je puna do posljednjeg mjesta, a hrvatska sportska javnost čudila se uspjesima malog kluba iz malog mjesta. Za klub je zaigralo i nekoliko stranih igračica, no bilo je tu kroz godine i puno domaćih igračica koje su ostvarile velike karijere u Hrvatskoj i inozemstvu te igrale u Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji.
Nažalost, odlascima najboljih igračica u veće klubove i ozljedama, RK Đurđevac je u sezoni 1998./99. ispao iz najvišeg ranga natjecanja i natjecao se u 2. HRL Sjever, a u aktualnoj sezoni 2020./21. drži visoko 3. mjesto na ljestvici i nada se ponovnom ulasku u 1. HRL.
Posljednjih sezona poseban naglasak stavljen je na rad s djevojčicama, što je iznjedrilo odličnu ekipu 2002. godišta i mlađe, koje su nakon 13 godina, 2020. godine uspjele izboriti Završnicu za kadetkinje i osvojile 10. mjesto u državi.
Zbog ostvarenih sportskih rezultata i doprinosa promociji Grada Đurđevca, Rukometnom Klubu Đurđevac dodjeljuje se Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Foto-kino klub „Picok“ iz Đurđevca“
Foto-kino klub „Picok“ iz Đurđevca najuspješniji je i najaktivniji takav klub na području Koprivničko-križevačke županije, a postaje sve poznatiji i u Republici Hrvatskoj. Članovi Foto-kino kluba „Picok“ jedini su u našoj županiji koji sudjeluju na izložbama fotografija u zemlji i inozemstvu, te na taj način promoviraju ne samo svoju domovinu, nego i grad Đurđevac i đurđevačku Podravinu diljem svijeta. Osobito to čine fotografijama koje prikazuju prirodne i ambijentalne vrijednosti svog zavičaja, a marljivo bilježe sve značajnije događaje i programe koje organizira Grad Đurđevac i Turistička zajednica Grada Đurđevca.
Fotografije članova đurđevačkog Foto-kino kluba su se samo prošle godine mogle vidjeti na više od 40 međunarodnih izložbi u tridesetak različitih država širom svijeta, a na mnogima od izložbi osvojili su nagrade i priznanja.
Foto-kino klub „Picok“ broji oko 40 članova, a njegovi članovi od osnutka prije više od četiri godine marljivo su bilježili brojne priredbe i događanja u Đurđevcu, priređuju klupske i samostalne izložbe, a organizirano je i desetak foto-radionica i druženja. Uz sudjelovanje na izložbama u zemlji i inozemstvu, članovi đurđevačkog Foto-kino kluba sudjelovali su na foto radionicama koje su organizirali drugi klubovi i udruge.
Uz uspješno sudjelovanje na foto-izložbama diljem svijeta članovi Foto-kino kluba „Picok“ Đurđevac priredili su desetak klupski izložbi, zatim izložbu radova svojih prerano preminulih članova Marijana Slunjskog i Josipa Mandića, kao i nekoliko samostalnih izložbi. Klupske izložbe održane su u Virovitici, u slovenskim gradovima Ljubljani, Sevnici i Grosuplju, zatim u Đurđevcu, Virovitici, Križevcima i Svetoj Ani. U okviru suradnje s Hrvatskim društvom Ljubljana otvorene su izložbe pod nazivima „Đurđevac – biser Podravine“ u Sevnici i Grosuplju.
Na obje su se izložbe svojim fotografijama predstavila 33 člana FKK Picok i to pretežno fotografijama zavičajne tematike, pejzažima rijeke Drave, podravskih polja i vinograda, Starog Grada, Picokijade, te šuma i Đurđevačkih peski. Članovi FKK „Picok“ priredili su i izložbe fotografija na temu „Iz naše baštine“, u Gradskoj knjižnici Đurđevac, kao i nekoliko izložbi fotografije na gradskom trgu, atriju i veži Starog grada, te u Domu kulture u Đurđevcu.
Tijekom proteklih godina, ova vrijedna i kreativna udruga fotografa i video snimatelja svojim kreativnim foto-uradcima puno je napravila na vidljivosti i promociji Grada Đurđevca i njegove okolice u Hrvatskoj, ali i cijelom svijetu, te se stoga Foto-kino klubu „Picok“ iz Đurđevca dodjeljuje Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Nikola Mihočka iz Đurđevca
Nikola Mihočka rođen je 6. prosinca 1983. godine, a diplomirao je 2008. godine na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. godine radi u Osnovnoj školi Đurđevac, a od 2009. do 2020. i u II. Osnovnoj školi Bjelovar kao učitelj informatike.
Završio je napredni ECDL program te je položio ispite za predavača i ispitivača programa. U lipnju 2010. završio je e-Learning akademiju, smjer Tutoring. Četiri je puta nastupio na CARNetovim korisničkim konferencijama, a 2008. godine njegov rad „Učenje na daljinu u osnovnim školama“ proglašen je najboljim radom konferencije.
Sa svojim učenicima snimio je nekoliko dječjih filmova. Mentor je učenika koji je na državnom natjecanju iz informatike 2014. godine postao državnim prvakom u kategoriji: „Osnove informatike za osnovne škole“ i jedini je mentor koji je pet godina za redom vodio svoje učenike na državno natjecanje u toj kategoriji.
U lipnju 2014. primio je nagradu „Oskar znanja“ za izvrsne rezultate u radu s učenicima, a u veljači 2015. godine promoviran je u zvanje učitelja mentora.
Od veljače 2018. godine obnaša funkciju predsjednika Šahovskog kluba „Picok“ Đurđevac i tajnika Zajednice tehničke kulture grada Đurđevca.
Autor je „Zbirke zadataka s natjecanja iz osnova informatike za osnovnu školu“ te autor sedam kompleta udžbenika iz informatike, i dva priručnika za nastavu informatike u 6. i 7. razredu osnovne škole.
U veljači 2020. godine promoviran je u zvanje -učitelj savjetnik, a u listopadu iste godine dobiva Godišnju nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Za zasluge u promicanju tehničke kulture, prosvjete i drugih područja društvenog života u Gradu Đurđevcu, gospodinu Nikoli Mihočki dodjeljuje se Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Javno priznanje Nagrada za životno djelo dodijeljena je Zdravku Šabariću iz Đurđevca
Zdravko Šabarić rođen je u Hampovici 8. lipnja 1954., osnovnu školu pohađao je u Virju, a gimnaziju u Đurđevcu. Već od malena pokazivao je smisao za likovno izražavanje, a prve poduke dobio je u osnovnoj školi od svog učitelja likovnog, Josipa Turkovića. Bit će to vjerojatno odlučujući korak da 1974. godine upiše Pedagošku akademiju u Zagrebu, odjel likovne umjetnosti.
Bio je student profesora Mladena Veže, Vilka Glihe, Josipa Poljana i dr., koji će ostaviti trag u formiranju Zdravka Šabarića ocrtavajući ga kao vrsnog crtača i slikara. Kako sam ističe, presudnu ulogu u razvoju njegove umjetničke prakse odigrao je Josip Turković, likovni pedagog i svestrani stvaratelj, oslonjen na zavičajne, etnografske, kulturološke i povijesne vrijednosti Podravine. Zdravko je od njega upijao i preuzimao tu duhovnu građu, dok su ga vlastita radoznalost, istraživački duh i želja za perfekcijom tjerale naprijed, prema osobnom likovnom znaku i izrazu. Godinama je gradio svoj imidž i nikada nije pao u šablone imitiranja. U njegovom likovnom stvaralaštvu dominiraju motivi rodnog zavičaja, mrtve prirode i nadasve briga za očuvanje kulturne i etno baštine svog zavičaja.
Zdravko Šabarić slika temeljito, usredotočeno i studiozno, djelujući poučno i preko svojih radova. Širi i mijenja tematiku, okrećući se svijetu tehnike, kroničarski bilježi što se u životu sela i maloga grada mijenja. Na taj način osokoljuje i druge likovnjake da se udalje od imitacije i ukalupljivanja, te da progovore bojom i pigmentom o vlastitim osjećajima i senzacijama. Narisao je mnoge portrete suvremenika, s izraženom psihološkom crtom. Podario nam je nekadašnje vizure Đurđevca, njegove specifične „majkice na biciklinu“, stara zdanja, motive Staroga grada, interpretacije literarnih motiva (Galović i dr. ), te važne ekološke teme, u kojima kontemplira o budućnosti naše planete.
Uz kontinuirani rad u osnovnoj školi u Đurđevcu i Kalinovcu, gimnaziji u Đurđevcu kao nastavnik likovne kulture, gradskim ustanovama – Centru za kulturu kao ravnatelj i voditelj galerije Stari grad, te u Muzeju Grada Đurđevca, bio je sudionik i voditelj brojnih likovnih kolonija, kulturnih događanja, te jedan od osnivača Likovnog udruženja u Đurđevcu.
Osobito je zaslužan i vrijedan u prihvatu Donacije Ivana Lackovića-Croate, čiju je vrijednost prepoznao i u najvećem dijelu klasificirao i verificirao.
Radio je na izdavačkim projektima kao ilustrator u kalendarima, slikovnicama, te brojnim publikacijama, te kao autor tekstova poput Legenda o Picokima – nematerijalno kulturno dobro, Fašenk v Đurđevcu i okolo, Dr. Petar Bazijanac, narodni liječnik i zdravstveni prosvjetitelj, obitelj Braun i mnogim drugim. Također je ilustrirao i likovno uređivao naslovnice brojnih knjižnih izdanja.
Radio je i kao scenograf, a autor je i dvadesetak radova u javnim prostorima. Napisao je više od stotinjak osvrta, recenzija i predgovora sudjelujući i na stručnim predavanjima i simpozijima. Autor je četiri grafičke mape. Sudjelovao je na više od pedeset skupnih izložbi, te 28 samostalnih u zemlji i svijetu.
Dobitnik je stotinjak priznanja i zahvalnica za postignute rezultate ili sudjelovanje humanitarnim, kulturnim i drugim akcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz ljubav prema slikarstvu, ističe se i ona prema fotografiji od kojih se izdvaja desetak priznanja.
Nakon umirovljenja 2016. godine, i dalje je aktivan, osobito kroz djelovanje u Udruzi „Peski- Art Đurđevac“, te suradnji s muzejom osobito kroz pojedine aktivnosti poput ilustracije simbola kravate povodom predsjedanja Republike Hrvatske EU, te obradi pojedine muzejske građe.
Zdravko Šabarić dugogodišnji je kulturni i javni djelatnik Grada Đurđevca. Svoju životnu profesiju temeljio je na društveno humanističkim načelima što se osobito isticalo njegovim kulturnim djelovanjem u mjestu koje je nakon svog školovanja odabrao kao svoje prebivalište. U pola stoljeća utkan je rad i njegov doprinos obogaćivanju kulturnog, turističkog i društvenog identiteta Grada Đurđevca i Podravine. Promotor je svog grada, županije sudjelujući u brojnim kulturnim događanjima van domovine.
Za male gradove poput Đurđevca, takve su ličnosti poput stupova koji drže krovište nad blagom što ga želimo sačuvati od propadanja, a za ostvarene rezultate i dugogodišnji angažman, gospodinu Zdravku Šabariću dodjeljuje se Javno priznanje Nagrada za životno djelo.
Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca dodijeljena je Ogranku Matice hrvatske u Đurđevcu
Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu djeluje kao udruga u gradu Đurđevcu od 1991. godine. Glavni ciljevi Matice hrvatske i njezinih ogranaka su razvoj kulture i umjetnosti, njegovanje kulturne baštine, književno-nakladnička djelatnost, promicanje znanstveno-istraživačkog rada i popularizacija znanosti, a sve u cilju čuvanja, razvijanja i promicanja narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života.
Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu osnovan je 20. prosinca 1991. godine, dakle nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske i u jeku Domovinskog rata. Članovi i dužnosnici u prvim godinama rada Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu bili su mnogi ugledni ljudi iz Đurđevca i okolice, a pogotovo profesori, nastavnici, gospodarstvenici, kulturni djelatnici i drugi vrijedni ljudi.
Od tada pa do današnjih dana u Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu bilo je učlanjeno više od stotinu članova koji su na različite načine utjecali na obogaćivanje kulturnog života u gradu Đurđevcu.
Osnovna djelatnost Matice hrvatske, a time i njezinih ogranka, je izdavaštvo. Izdavačka djelatnost Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu iznjedrila je u protekla tri desetljeća dvadesetak samostalnih izdanja. Osim knjiga, Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu tradicionalno izdaje kalendar-plakat poezije s ciljem popularizacije pjesnika iz tzv. đurđevečkoga književnoga kruga. Pored toga, Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu radovito organizira predstavljanja novih knjiga i časopisa i javna predavanja. Sudjelovao je u organizaciji i nekoliko znanstvenih skupova, a 2017. godine Ogranak je u Đurđevcu postavio spomen-ploču pjesnikinji i političarki Mari Matočec.
U suradnji s Gimnazijom dr. Ivana Kranjčeva i Gradskom knjižnicom tradicionalno se održava priredba Prizivamo Frana, to jest natjecanje u recitiranju pjesama Frana Galovića, a sve u sklopu manifestacije Galovićeva jesen. U njoj sudjeluju učenici Osnovne i Strukovne škole i Gimnazije, čime se kajkavska riječ širi na sve segmente obrazovanja u Đurđevcu
Za doprinos razvoju kulture i promicanju ugleda Grada Đurđevca, Ogranku Matice hrvatske u Đurđevcu dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Ljiljana Plazek – Bogojević i Ivančica Sabolić, profesorice u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu
Nastavnica Ljiljana Plazek – Bogojević, prof. mentor, svojim je dugogodišnjim radom
u školi postigla izuzetne uspjehe koji pomažu u promociji i razvoju Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac, Grada Đurđevca i cijele Podravine. Profesorica Plazek-Bogojević u svojem profesionalnom radu obrazovala je više od 30 generacija od kojih je veliki broj slijedilo njen put u nastavi engleskog jezika.
Kao nastavnica koja ima veliko iskustvo i koja je uvijek spremna pomoći te tu pomoć daje na nesebičan način, sudjeluje u razvoju mladih nastavnika kroz mentorstvo i kroz primjere dobre prakse kojima pokazuje kako treba izgledati dobro pripremljen nastavnik koji svoj posao obavlja na visokoj profesionalnoj razini. Sudjeluje u raznim projektima koji promoviraju toleranciju, obrazovanje i razvoj lokalne zajednice.
Nastavnica Ivančica Sabolić, prof. kroz svoj cjeloživotni rad u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva utkala je svoju energiju i požrtvovnost za učenike i nastavnike. Predano je radila na osvještavanju mladih i cijele zajednice u smjeru rada na fizičkom zdravlju kroz bavljenje sportom i tjelovježbom. Profesorica Sabolić razvila je ljubav za sportom u mnogim generacijama gimnazijalaca te s njima osvojila mnoga županijska natjecanja u različitim sportovima. U svojem radu u školi izgradila je preko 40 generacija.
Za dugogodišnji uspješan rad u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu s mladima i njihovu požrtvovnost i profesionalnost, gospođi Ljiljani Plazek-Bogojević i gospođi Ivančici Sabolić, profesoricama u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu, dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Igor Benaković iz Đurđevca
Igor Benaković rođen je 1975. u Njemačkoj, u Frankfurtu. Nakon školovanja u matematičko-informatičkoj gimnaziji, diplomirao je aeronautiku, magistrirao financije, završio visoku časničku školu HRZ RH, te je uspješno položio „Leadership Training Program“ u SAD- u. Profesionalnu karijeru gradio je u internacionalnim kompanijama poput Deutsche Telekoma, Unicredit bank group, te u industriji investicijskih fondova. Od 2008. godine uspješno je angažiran u poslovnim preobrazbama poduzeća, uključujući područja kriznog i prijelaznog managementa kao i restrukturiranja.
Autor je i su-autor nekoliko knjiga i stručnih radova od kojih neki objavljeni na međunarodnim kongresima. Ovlašteni je investicijski savjetnik te ovlašeni broker. Član je Upravnog te Izvršnog odbora Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika – CROMA.
Benaković uživa u društvu širokog kruga dragih ljudi i prekrasnoj prirodi Podravine kao i cijele domovine Hrvatske. Sretno je oženjen te otac petero djece, živi u Đurđevcu sa svojom obitelji, a trajni priručnik za život i poslovanje mu je Biblija.
Pod njegovim vodstvom u ulozi predsjednika uprave, tvrtka BAUWERK BOEN d.o.o. Đurđevac je nagrađena kao najbolji investitor koji najviše doprinosi izvozu Hrvatske. Vlada RH je javno dodijelila službeni status kvalificiranog investitora-korisnika državnih poticaja povodom izravnih ulaganja, a HGK Koprivničko-Križevačke županije tvrtki je dodjelila nagradu «Zlatna kuna» za najuspješnije poduzeće srednje veličine. Priznanje Employee Lider invest uručeno je za investiciju koja je najviše pridonijela zapošljavanju dok je za kontinuirano ulaganje 2020. dodijeljena nagrada Specijal Lider invest. Ujedno je Igor Benaković, proglašen za najboljeg menadžera 2019. (inozemna poduzeća) nagradu Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika CROMA.
Sve nagrade su poticaj za daljnje aktivnosti i rad, a zbog ostvarenih radnih rezultata u razvoju gospodarstva na području Grada Đurđevca i promociji Grada u poslovnoj zajednici, gospodinu Igoru Benakoviću dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Josip Pleadin iz Đurđevca
Josip Pleadin, grafički poduzetnik u mirovini, rođen je 3. rujna 1958. godine u
Đurđevcu. Od 1979. do 1986. godine radio je u Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu, a od 1986. do 2014. godine kao privatni tiskar i nakladnik u Đurđevcu.
Preko četrdeset godina gospodin Pleadin bavi se sustavnim dokumentiranjem djelatnosti esperantista u Hrvatskoj, pokrenuo je osnivanje i vodi Dokumentacijski esperantski centar kao jednu od najvećih esperantskih zbirki na prostoru jugoistočne Europe sa statusom centralnog hrvatskog esperantskog arhiva, čije je sjedište u Đurđevcu.
Esperanto je naučio 1977. godine te je iste godine pokrenuo esperantsku grupu slobodnih aktivnosti u Osnovnoj školi u Đurđevcu te inicirao osnivanje Esperantskog kluba „Picok“ u Đurđevcu, koji je djelovao do Domovinskog rata. Član je Svjetskog saveza esperantista u Rotterdamu u Nizozemskoj, i njegov delegat u Đurđevcu od 1982. godine do danas, a od 2001. do 2005. obnašao je dužnost glavnog zastupnika Svjetskog saveza esperantista u Hrvatskoj.
U 28 godina djelovanja u tiskarstvu, tiskao je ili izdavao brojne publikacije za potrebe tvrtki, institucija i pojedinaca. Osobit je trag ostavio u objavljivanju knjiga lokalnih i regionalnih autora. Bavio se je i novinarskim radom, a 1994. godine pokrenuo je i uređivao lokalno glasilo „Đurđevačke novine“. Mnogo članaka objavio je u esperantskoj periodici po svijetu, a vodio je i brojne tečajeve esperanta. Bio je pokretač i glavni organizator brojnih skupova esperantista domaćeg i međunarodnog karaktera.
Od ostalih društvenih i javnih djelatnosti, bio je suosnivač Planinarskog društva „Borik“ i Udruge udomitelja za djecu „Osmijeh“ u Đurđevcu te predsjednik Udruženja obrtnika Đurđevac.
Za dugogodišnji rad na promicanju ugleda Grada Đurđevca u zemlji i inozemstvu
gospodinu Josipu Pleadinu dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Zdravko Štefanić iz Đurđevca
Zdravko Štefanić rođen je 9. veljače 1965. godine. Redovni je darivatelj krvi i već je 104 puta darovao krv.
Kao član velike humane obitelji darivatelja krvi, gospodin Štefanić do sada je primio priznanja Hrvatskog crvenog križa, Županijskog Društva Crvenog križa i župana Koprivničko-križevačke županije, a u znak zahvale za 100 puta darovanu krv primit će i Red Danice Hrvatske.
Kroz dugi niz godina nesebičnog darivanja krvi, Zdravko Štefanić spasio je brojne ljudske živote, a za njegovu plemenitost i humanost dodjeljuje mu se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
