Na pola puta vožnje automobilom od Koprivnice do Križevaca, došli smo u Carevdar, mjesto kroz koje prolazi cesta i željeznička pruga, i njegovo je ime poznato stanovnicima Podravine i Prigorja. Naselje su prije nazivali Oslovica, po potoku koji tuda protječe. Sam naziv Carevdar, selo je dobilo 1836. godine u čast donacije cara Ferdinanda koji je darovao sredstva za podizanje župne crkve svete Barbare. Crkva je građena od opeke, kao zamjena starijoj drvenoj kapeli i ima klasicistički glavni oltar iz 1830. godine, piše Glas Podravine i Prigorja.
Žitelji su se oduvijek bavili poljoprivrednom proizvodnjom, specifičnom za ovaj kraj. Uz nekoliko krava, svinja i peradi, sijali su uglavnom pšenicu i kukuruz te sadili krumpir. Osim krava, bogatija gospodstva imala su i konje za vuču i rad u polju. U Carevdaru je nekada bio rudnik ugljena u kojemu su radili mnogi mještani, no okno je zatvoreno nakon drugog svjetskog rata. Jedno vrijeme je gotovo iz svake obitelj barem jedan član bio zaposlen na željeznici. U okolnim šumama rastu grab, bukva, bagrem i hrast kitnjak pa divlje svinje i visoka divljač imaju pogodne uvjete za razmnožavanje. Ne čudi zato da su ovdje često u lov dolazili lovci iz Italije i drugih susjednih država.
U centru naselja je obnovljena zgrada osnovne škole za učenike nižih razreda, a mi smo se u svom putovanju zaustavili pred kućom s druge strane ulice. Na njezinoj fasadi stoji ploča na kojoj piše da je ‘u ovoj kući 17. prosinca 1943. godine donijeta odluka Štaba II. operativne zone o formiranju XXXII. divizije Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije’. No, kuća i otprije ima zanimljivu povijest. U 19. stoljeću sagradila ju je obitelj Štimac čiji je član Josip Štimac bio upravitelj Velikog Tabora. Obitelj je u kući otvorila trgovinu mješovitom robom, a tijekom desetljeća, trgovinu je ovdje držalo nekoliko trgovačkih poduzeća. Tu je bila i trgovina Trgovačkog poduzeća Križevci u kojoj su radili mještani Nada i Đuro Lovreković i Đurđa Lasić. Milan Bratić u ovu je kuću dao uvesti i prvi telefon u selu, a danas tu živi njegov unuk Branko sa suprugom Marinom i sinom Stjepanom. U razgovoru s njima i njihovim susjedima mi smo pokušali saznati što više o životu u selu.
foto: Mirko Lukavski
Branko Bratić u Carevdar je došao 1974. godine kao osmogodišnji dječak iz Novih Bošnjana. Tu je završio i osmogodišnju školu u koju je tada autobusima dolazilo dvjestotinjak đaka iz susjednih mjesta Večeslavac, Povelić, Male i Velike Sesvete, Vojakovac, Vujići, Pobrđani i Stari i Novi Bošjani. Naselje je otprije imalo bogat razvoj i društveni život. Početkom mjeseca srpnja, 1933. godine osnovano je DVD Carevdar i sagrađen je vatrogasni dom. U prostoru doma jedno vrijeme bila je i zadruga, željezarija i trgovina poljoprivrednog materijala i strojeva. Kasnije se ondje otkupljivalo bilje, žitarice, repa, stoka pa čak i puževi te razni drugi poljoprivredni proizvodi. Šezdesetih godina u Carevdaru je djelovao tamburaški orkestar pod ravnanjem Vladimira Kolića, a tih godina su se u starom društvenom domu održavale i kino projekcije te nadaleko poznati plesnjaci.
Na zabavama su često svirali i domaći glazbenici Milan Turčinović, Mirko Turčinović, Turčinović zvani Cestar, Drago Beluš i Miško Deuš. Sedamdesetih godina žitelji su izglasali samodoprinos za izgradnju novog društvenog doma. Osim samodoprinosa, sredstva i materijal za gradnju su donirale i mnoge križevačke tvrtke, a mještani su sami prionuli gradnji. Inicijatori izgradnje bili su tadašnji predsjednik Mjesne zajednice Milan Bratić, Ivan Lasić i Đuka Lovreković. Sredinom sedamdesetih godina DVD je imao i limenu glazbu, a vatrogasci su zajedno sa Aktivom žena u domu organizirali zabave na kojima su nastupali i tada poznati estradni umjetnici poput Ivice Šerfezija, Ljupke Dimitrovske i drugih. Zanimljivo je i da je od ulaznica za koncert Krunoslava Kiće Slabinca kupljena prva vatrogasna cisterna za potrebe DVD-a.
– U vrijeme mog dolaska, selo je bilo duplo veće, i gotovo svi stanovnicu su se bavili poljoprivredom. Imali smo poštu, veterinarsku službu i dva veterinara, te liječničku ambulantu u kojoj je radio dr. Štaba – kazao je Branko i dometnuo da ga je tada ugrizao pas pa je tako i upoznao doktora.
– Carevdar je imao i svoje majstore. Alojz Kranjčec, Vlado Kolarić i Boško Komar koga su zvali Kolar bili su vrsni stolari. Milan Lovreković i Milan Turčinović bili su tesari i izradili mnoga krovišta na kućama koje su zidali učeni zidari Branko Sakač i Đuka Štanjec. U naselju su mnogo posla mali i kovači Posedi i Čerdar, a odijela i haljine šivao je šnajder Kovačić. U selu je bila i pilana čiji su vlasnici bili Mara i Stjepan Novosel – kazao je Branko ispričavajući se ako je nekog nenamjerno izostavio.
Razvoju mjesta pridonio je i velečasni Ivan Jadan te njegova pastoralna suradnica Senka Puljević koji su više od trideset godina marljivo radili na odgoju mladeži, obnovi crkve i gradnji župnog dvora u Carevdaru, te gradnji kapelica u susjednim selima. U župnom dvoru je planiran i starački dom za nezbrinute stare mještane Carevdara i ostalih mjesta, no odlaskom župnika u drugu župu, prestalo se govoriti o staračkom domu, a taj prostor se koristi za povremeno druženje sjemeništaraca.
– Ja sam u svom radnom vijeku bio trgovac i vozač, a sve vrijeme bavio sam se i poljoprivredom. Nekada se od toga moglo dobro živjeti. Samo za mlijeko od nekoliko krava mogli ste plaćati režije i sve ostale troškove. Osim mene, mnogo je mještana hranilo krave i svinje, a 2012. godine u selu je bilo 118 krava, i mlijeko su otkupljivala tri prerađivača. Sada u selu ima dvanaestak krava, i nekoliko bikova. Željko Ščrbak hrani bikove i ima par krava, a krave hranimo i Božidar Mađar i ja – kazao je Branko, a na pitanje kuda s mlijekom, dodao je: ‘hranimo telad i pijemo ga, pa smo zato i zdravi.’
Za vrijeme našeg boravka na obiteljsko gospodarstvo Bratić došao je i veterinar radi osjemenjivanja krave.
– Na ovom području je sve manje stoke pa je ambulanta u Carevdaru ukinuta prije nekoliko godina. O zdravlju ovih nekoliko grla stoke brinemo mi iz ambulante Kenđelovec, i iako pokrivamo veliko područje, ipak stižemo na vrijeme – kazao je veterinar Darko Pecarić i za svoj rad predao račun našem domaćinu.
– U selu je još prije tri godine desetak domaćinstava držalo krave za mlijeko, i ozbiljno su se bavili poljoprivrednom proizvodnjom. Za potrebe ishrane stoke sijali su i žitarice. Ja imam berač kukuruza i prije nekoliko godina u svojem bloku sam imao zapisane tri stranice sa imenima ljudi kojima sam brao kukuruz, a ove godine u bloku imam zapisana četiri imena mještana koji sade kukuruz – kazao je naš domaćin i prisjetio se da je nekad ovdje bila i stanica za otkup stoke i svinja.
Stanovnici Carevdara sami su gradili novi društveni dom. Stjepan Sušnjić, Ivan Sušnjić zvani Sinek, i Marijan Šporčić napravili su metalne police za vatrogasnu opremu i metalne peći za grijanje doma. Dom se danas obnavlja novcem iz EU fonda, a metalne peći vatrogasci su donirali kolegama za obnovljeni dom u Kloštru Vojakovačkom. DVD Carevdar danas ima stotinjak članova i tri ekipe koje sudjeluju na natjecanjima. Dobro su opremljeni, a do sad su svojim pravovremenim djelovanjem ugasili nekoliko požara spriječivši veću materijalnu štetu. Predsjednik DVD-a je Stjepan Bratić, a zapovjednik Nikola Škvorc. Po završetku obnove, društveni dom imat će veliku salu, vatrogasno spremište i igraonicu za djecu.
U obnovljenu osnovnu školu ide dvanaestak učenika nižih razreda, no nekoliko malih đaka putuje u osnovnu školu u Sokolovac. Carevdar najviše kuća ima uz prometnicu. Tu su odvojci Lasići, Ulica, Balatin, Pustara i Komarski breg te ulica Svete Barbare. Na mjesnom groblju je mrtvačnica, a pokapaju se mještani Carevdara, Kloštra Vojakovačkog, Lepavine i Donjare. Uz struju, javnu rasvjetu i internet, naselje ima asfalt, a mještani imaju i vodovod. Nemaju plin niti kanalizaciju. U 125 naseljenih kuća danas živi oko 400 stanovnika od kojih je četrdesetak djece i mladih.
Marija Vukobratović, predsjedica križevačkog Foruma žena
Većina radno sposobnih danas je stalno zaposlena u tvrtkama u Koprivnici ili Križevcima gdje ovo naselje administrativno i pripada. Ivan Lasić i Zlatko Petrić bave se voćarstvom, a petnaestak mještana ima vinograde na brdu Sveta Barbara. Marija i Željko Kranjčević sa sinovima uzgajaju kokoši, ptice i zečeve, a imaju i plantažu lješnjaka. Saznali smo da su u Carevdaru rođene saborska zastupnica Marija Vukobratović i državna tajnica u Ministrastvu gospodarstva, rada i poduzetništva Tihana Kraljić. Najmlađi mještanin je Arijan Čurić star osam mjeseci. Nositelji društvenih aktivnosti su LD Vepar, NK Mladost te DVD Carevdar. U naselju su dva raspela, devastirano spomen obilježje palim borcima iz drugog svjetskog rata i spomen obilježje braniteljima u Ddomovinskom ratu.