COVID je pojačao niz osjećaja i emocija povezanih sa zagađenjem, gađenjem, tabuom i nečistošću. Dodir nije samo napravljen tabu, već je stvoren cijeli novi skup rituala pozdrava kako bi se kompenziralo bez dodirivanja, piše saftyrisk.net.
Strah od kontaminacije normaliziran je COVID-om i naša smrtnost, pogrešivost i ranjivost su pojačani. Mi kada se izdvajamo u trgovini, nosimo masku ili dezinficiramo ruke potvrđujemo našu pogrešivost, ranjivost i smrtnost.
Pixabay
Autor je tako prenio svoje vlastito iskustvo kada je nedavno bio u pošti i unatoč oznakama na podu, neki ljudi nisu održavali odgovarajuću socijalnu distancu. Na šalteru su bile 3 osobe, a jedna osoba je zamoljena da pričeka dok je čuvar tražio narudžbu. Jedna od osoba je nakon toga prišao šalteru i napravio red od četiri osobe, a onda je došao taj glasni ispad, ‘klonite se mene’, ‘što mislite da radite’ i ‘vratite se, maknite se’.
Kako nije bilo nikakvog kretanja u redu, povukli su se na izolirano mjesto u trgovini i čekali.
Pixabay
U drevnim civilizacijama stvoreni su mnogi zakoni, tabui i pravila/rituali kako bi se osigurala čistoća od kontaminacije. Knjiga Levitski zakonik u Bibliji navodi stotine rituala / pravila za održavanje čistoće. To je uključivalo pravila /rituale o tome koje životinje jesti, koje bolesti izbjegavati, kako čistiti, pravila za žrtvu, tko bi mogao biti vaš susjed, pravila za menstruaciju, festivale, obožavanje, seksualno ponašanje itd. Druge drevne kulture imaju slična pravila / rituale za čistoću i tabu.
Mnoga pravila i rituali odnosili su se na osnovne tjelesne funkcije kao što su: jelo, vrste hrane, društvena pravila, pražnjenje, jedenje i seksualna pravila. Kroz povijest grupe su pojačale gibanje gađenja kao sredstvo društvene kontrole. Segregacija, rasizam i diskriminacija temelje se na emocijama društvenog gađenja i kontaminacije.
Sjećam se da sam kao malo dijete igrao igre o zarazi ‘klicama’ suprotnog spola i rasističkim uvredama drugima koji se nisu uklapali u dominantan svjetonazor.
Pixabay
Takve vrste “igara” dio su indoktrinacije prihvaćanjem diskriminacije i ideologije čistoće. Slično tome, Bettelheim pokazuje da su mnoge naše bajke i djetinjasti narativi od rane dobi ugrađivali predrasude, strah od kontaminacije i nečistoće. Kasnije kada smo više indoktrinirani sličnim narativima npr. šteta je zlo, takve poruke odjekuju i zvone istinito.
Kada je riječ o odvratnoj zabludi nitko to ne radi bolje od sigurnosti. Kada je vaša ideologija nula onda je neprijatelj pogrešivost, ranjivost i šteta. Kada je vaš jezik ‘drift u neuspjeh’ onda smrtnost i pogrešivost su neprijatelji. To je pojačano Augustinovim izmišljotinama o izvornom grijehu, tako duboko ugrađenim u DuPont Bradley krivulju (vidi više OVDJE i OVDJE). Iz Augustinove izmišljotine dobivamo crkvu koja prezire tijelo i ljudsko utjelovljenje. Odavde dobivamo uzdizanje Uma nad tijelom i prezir prema tijelu kao izvor zla. Ovdje se fokusiramo na centrizmu mozga.
Davor Puklavec/PIXSELL
Fokusiranje na pogrešivost kao problem temelj je preokupacije sigurnosti s nulom. Umjesto da se usredotoče na radosti zablude kao što su iskustvo učenja, otkrića, kreativnosti, rizika i ljubavi, Sigurnost demonizira pogrešivost i rizik kao neprijatelj. Kada je vaša ideologija nula, rizik nema smisla. Hmmm, “sve nesreće se mogu spriječiti”, a “sigurnost je izbor koji napravite” dodatno omogućuju mitologiju korupcije zablude.
Kako se to odvija u globalnom sigurnosnom prostoru možete vidjeti uz užasan video ‘Spirit of Zero‘. Kada je vaša ideologija nula onda su deficitarno razmišljanje i jezik vaš ulaz u gađenje čovječanstva.
Pixabay
Nije ni čudo da sigurnost toliko privlače načela eugenike, junaštva i transhumanizma. U tim filozofijama, neprijateljskog čovjeka spašavaju robotika i AI, opet gađenje pogrešivosti. Umjesto razumijevanja čovječanstva i zablude kao dara i radosti, Sigurnost postaje djelo superheroja koji spašava živote . U tim ideologijama i povezanom ritualu indoktrinirani smo da razumijemo uobičajenu i svakodnevnu aktivnost rješavanja rizika kao ‘pogrešnog’ kao ‘neuspjeha’. Štoviše, takvo stanje je podmuklo jer u njega ‘ulijećemo’ nesvjesni i nesvjesni njezina zla. Slično tome, patnja je također demonizirana, hej, ali jednog dana znanost će nas spasiti od primitivizma teologije.
Pixabay
Svi ovi ishodi gnušanja zablude dovode do neetičkih ishoda koje je izgradila industrija obuzeta čistoćom i ritualima čistoće jer je savršenstvo cilj, a pogrešivost demonizirana i nikad izgovorena (Mary Douglas – čistoća i opasnost).
Ovako zvuči potraga za ritualnom čistoćom:
Dakle, ako slijedite ove procese, bit ćete ‘spašeni’,
Ako slušate sigurnosne savjete, bit ćete “spašeni”,
Ako čekate heroja, bit ćete ‘spašeni’,
Ako radite ove stvari npr. kardinalna, zlatna, “spasonosna” pravila, ti ćeš biti “spašen”,
Sigurnost ‘spašava’,
Ako ispunite obrazac za formulu ili neku teoriju upotrebljivosti, bit ćete “spremljeni”,
Samo vjerujte u nulu, jer nula ‘štedi’.
Što više ponavljate istu papirologiju, više ćete biti ‘spašeni’.
Količina u papirologiji pokazuje da je “spremljena”.
Što se više sigurnosti ritualizira (najčešće u neučinkovitoj papirologiji), to se više usidri na soteriologiju, vjerski jezik i potragu za čistoćom. Nije ni čudo što industrija dehumanizira ljude, hrani se krivnjom i toliko se usredotočuje na neuspjeh u potrazi za pravednošću. Unatoč najboljim namjerama svako sidrenje na nulu čini Sigurnost subkulturno ksenofobnom, sklonom riziku, psihotičnom, zadrtim, strašnim i sumanutim. Ako je ova vrsta sigurnosti spasitelj, radije ne bih bio spašen.