Franjo Novak (76) živi u Vrbovcu od 1983. Tada se vratio iz Njemačke sa „ privremenog rada“ kako se to tada govorilo i nastavio se baviti krznarskim obrtom.
– Sve je stalo, pa i krznarija, ali zato život nije stao – ističe Franjo koji danas umirovljeničke dane provodi u krugu prijatelja. Ovaj veseljak u džepu uvijek nosi usnu harmoniku. Tijekom razgovora s prijateljima Franjo u tili čas izvadi harmoniku i zasvira. Pravi je virtouz na usnoj harmonici. Dok on svira, tišina titra u zraku. Sugovornici se umire. I oko zasuzi.
Njegova ih glazba vrati u neka njima intimna stanja. Usna harmonika je instrument intime, a kad Franjo zasvira-to je poseban užitak.
– Pa sviram od malena. Ja sam iz Međimurja. Sviram sve: poznate narodne,( posebno međimurske), pa šlagere, evergrine…kaže Franjo. Život je jedan.
Dragan Vicković/prigorski.hr