Suočeni s nasilnim rušenjem drveća i drvocidom koji se dogodio i koji se kontinuirano događa
na Trgu kralja Krešimira u Koprivnici moram reagirati na nasilno rušenje i preoblikovanje okoliša, koje se vrši bez konzultacije sa svima nama zainteresiranim i to je za mene tipičan bandićevski način vladanja i upravljanja gradom, poručila je Marija Gabelica, prof. povijesti i komparativne književnosti iz Koprivnice.
Naime, neki stanari su zbog iglica, smole i kojekakvih razloga tražili više puta vlast da se to drveće sruši, a udovoljilo im se, čini se, pred izbore.
– Taj park smo koristili svi mi koji tu živimo desetljećima, a ne samo glasni pojedinci iz te zgrade koji su naručili rušenje. Razumijem da su neka stabla možda bila opasna pa ih se trebalo ukloniti, ali nikako nisu bila sva i znam da stručnjak nije odredio rušenje baš svih stabala, ali tko sluša stručnjake – naglasila je.
Dodala je kako je prije par godina, ispred te iste zgrade također srušeno drveće, valjda zbog fasade, no sada je tamo parking.
– Unatoč današnjoj objavi Komunalca, a koja debelo kasni, kako će tu raditi krasni park, to ne umanjuje činjenicu da su srušili zdravo drveće i da su to obećanja u šarenim bojama na papiru. Ta objava ne umanjuje činjenicu da nisu pitali sve nas zainteresirane, starosjedioce nego kao u uvijek glasni pojedinci odlučuju i to na štetu svih nas i naše djece. Ta objava ne umanjuje činjenicu da su srušili stabla stara 50 godina, a da drveću trebaju desetljeća da naraste, a kad ova stabla s papira narastu da će rušitelji biti u poodmaklim godinama ili uopće neće osjetiti benefite tog krasnog parka s papira – istaknula je.
Smatra kako njenom djetetu i djeci iz kvarta sad treba drveće, a ne ono za 40 godina! Točnije, u situaciji kad u Koprivnici imamo skoro najgori zrak u Hrvatskoj, kad je zagađenje zraka, posebno u zimskim mjesecima alarmantno, ruše se vazdazelena stabla koja daju kisik i čiste zrak.
– Vazdazeleno drveće proizvodi kisik u svakom godišnjem dobu za razliku od listopadnog pa je čista ludost rušiti ta stabla. U situaciji gdje mi nemamo dovoljno zelenih površina u gradu, nego je sve beton i parkirališta, mi rušimo stabla. Nadam se da neće stavljati umjetnu travu i umjetnu podlogu umjesto travnjaka. S obzirom da je u GUP – u taj prostor označen kao stambeno naselje i može se graditi, ne bi se čudila da tu nikne parking, nova zgrada ili još betona, stoga predlažem da se hitno izmjeni GUP i taj dio označi kao Z1, zelena površina – upozorila je.
Inače, riječ je o parku koji je sadio ugledni prof. G. s ostalim stanarima, starosjediocima, a drveće je bilo staro oko 50 godina.
– Taj parkić smo koristili svi mi koji tu živimo i brojni od nas su odrasli na tom igralištu kao i naša djeca. Taj parkić je bio jedna mala i prijeko nužna oaza zelenila na Taraščicama gdje prijeko nedostaje zelenih površina. Posebno je hladovina srušenog drveća značila puno majkama s malom djecom u vrijeme velikih ljetnih vrućina pa tako i mojoj djevojčici i njezinim prijateljima. U tom parku mogao si susresti i razne životinjske vrste, od ptica, vjeverica, ježeva koje su veselile djecu, a te životinjice su sad izgubile stanište – kazala je.
Za kraj je poručila kako smatra da su prvo trebali obavijestiti sve uključene o svom naumu, prvo posaditi drveće pa kad ono izraste, tek onda (možda) rušiti.
– Iako je sad sve gotovo, a motorke i nečiji interesi su presudili stablima, u gradu još ima nekih zelenih oaza koje bi mogle završiti poput ove naše – zaključila je.