Predstava “Cvilidreta”, premijerno postavljena u petak navečer u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnji u zajedničkoj režiji Nine Kleflin i Ivana Lea Leme, autorska je obnova poznate bajke o mlinarevoj kćeri koja kralju mora od slame ispresti zlato, i vilenjaku koji joj u tome svojim čarolijama pomogne.
Tekst je, prema bajci njemačke narodne predaje koju su 1812. objavila i popularizirala braća Grimm, napisala Kleflin, držeći se pritom glavne linije priče, koju interpretira kroz zabavan i povremeno šaljiv niz zgoda s poučnim završetkom.
Predstavu otvara scena na dvoru, gdje se kraljević neke zemlje (Andrej Dojkić) nervozno dosađuje i ne zna što bi sam sa sobom, a pogotovo se ne želi oženiti niti jednom od princeza koje mu nudi njegov savjetnik Čarobnjak (Pavle Vrkljan).
Za savjet upita mlinara (Matija Kačan) koji, ne znajući što bi, odgovori kako bi njegova kći Anabel (Ana Vučak) bila savršena mladenka, a da bi pojačao dojam, doda kako ona zna ispresti zlato od slame.
Pohlepni kralj na to naredi da se djevojku odmah dovede na dvor, gdje pred nju stavlja zadaću: ukoliko želi spasiti živu glavu, do jutra mora u zlato ispresti čitavu sobu slame. Isprede li tri sobe zlata, oženit će ju. Ne uspije li, odrubit će joj glavu.
Djevojku od nesretne sudbine spasi čovječuljak Cvilidreta koji joj u zamjenu za pomoć uzme prvo ogrlicu, potom prsten, da bi na kraju iznudio obećanje da će mu predati svoje prvorođeno dijete nakon što postane kraljicom.
Sve se odvije kao u bajci – djevojka kralju isporuči tri sobe zlata, sve jednu veću od druge, on ju oženi, rodi se beba, i čovječuljak dođe po svoje. Nakon puno prolivenih suza mlade kraljice, ipak pristaje dati joj još jednu šansu da zadrži svoje dijete: pod uvjetom da pogodi njegovo ime, za što joj da rok od tri dana.
Kraljevna ime nikada ne bi pogodila da ga nije lutajući šumom saznala iz razgovora čovječuljka s prijateljima vilenjacima. Tako se sve sretno završi, a pouka je da sreća nije u materijalnim stvarima i bogat nije onaj koji ima veliku kuću ili sobe pune zlata, već onaj koji ima toplu obitelj i ljude koji ga vole.
Bajku koja progovara o pohlepi i lakomislenosti, te pravim vrijednostima koje prevladaju, Kleflin i Lemo odlučili su interpretirati kao šaljivu priču. Pohlepnog Kraljevića i lukavog Civilidretu ublažili su duhovitim izjavama i gegovima, u priču unijeli dodatne likove poput kokoši koja je Anabelina najbolja prijateljica, i vilenjaka, koji stihovima i plesom povezuju različita događanja, dajući joj tako potrebnu šarolikost suvremene dječje predstave.
Posebno su efektne Cvilidretine čarolije, koje se odvijaju uz eksploziju vizualnih motiva, a sam Cvilidreta zamišljen je kao lutak s glumcem koji ga pokreće iz sjene: lice mu daje Luka Bulović, a ruke Matija Čigir.
Glumački ansambl još čine Filip Vidović, Tena Tadić i Dubravka Lelas.
Kleflin i Lemo, uz režiju, potpisuju i likovno oblikovanje, autor glazbe je Zvonimir Dusper – Dus, oblikovatelj svjetla Aleksandar Mondecar, za šminku su zaslužne Irena Königsknecht i Tatjana Bjeliš, a za izradu rekvizita Zoran Branković.
Nova je Trešnjina predstava iskreno nasmijala premijernu publiku, koja je glumce i autorski tim ispratila uz snažan aplauz i ovacije.
(Hina)
fah