Kao mantra ponavlja se zadnjih dana u razgovorima izjava o konačnom završetku uklete 2020. I samim time, nada da joj 2021 po ničemu neće ličiti. Zvuči kao da će sve biti drugačije već sekundu nakon ponoći, kao da će na mah nestati svi problemi. Pridružujemo se nadama, ako baš ne prve sekunde, da će se barem pomalo ublažiti: zemlja da će se pomalo smirivati bez novih snažnih potresa, cjepivo nade da će pomalo pobijediti veliku pandemiju, a privreda i poslovi samim time pomalo oporavljati.
Kao i svake godine, pripremam mali fotografov pogled unazad. Prirodom posla i prirođenom znatiželjom, 365 dana hodam s fotoaparatom na ramenu, nastojeći zabilježiti život. Malo se ustručavajući, krenuo sam ove godine u isti posao, te se iznenadio: očekivao sam malo toga, prazne ulice, otkazana događanja, zatvorene terase kafića, izostanak putovanja, sve to nijem nogo obećavalo. A ipak…
Isprva sve je krenulo normalno, novogodišnji prijemi, Vincekovo, Fašnik, pa pomalo i Dan žena, . a onda odjednom, ‘novo normalno’! Lock-Down, prazne ulice, potres u Zagrebu, otkazano sve planirano. Fotograf ostaje bez motiva. No život teče dalje, radi se i gradi, doduše, više se ruši, kako bi se gradilo, jednog dana…
Ljeto donosi relaksaciju. Sa malim kašnjenjem u posebnim se uvjetima otvara ciklus Miss Supranational, K.V.A.R.K. obilježava svojih dvadeset godina On-Line, Ljeto u Gradskom muzeju, Ljeto u Dvorištu K2, poneki koncert, opet pod uvjetima ‘novog normalnog’. Družili smo se s tigrovima, ljepoticama, devama i konjima. U život polako ali sigurno ulaze novi modni detalji, maskice. Simboli grada tiho nestaju: umjesto Čelika, nova robna kuća, pali se svijeća za Kino Kalnik, a novo izdanje SUFFESTa podsjeća na Toma Gotovca. Veliki jubilej Visokog gospodarskog učilišta.
U Križevcima nakon dugo vremena opet stanuje vladika. Družimo se s popularnom Mandarinom, a grad dobiva spomenik mačku Ljubiju. I još neke spomenike, no to su uglavnom obnove nekih starih … Godinu završavamo u stilu, sportskim ponosom, našim rukometašicama, Kalaus. I tužnim oproštajem od naših velikana Miškeca i Valeka.
I tako pomalo, skupilo se lijepih tisuću fotografija za ‘uži izbor’, a da bih svoj review sveo na pristojnih stotinjak fotki, morao sam odbacivati čitave značajne događaje. Zadnji kriterij bio je prvenstveno fotografski, nadam se da će vas ovaj prilog podsjetiti na mnogo toga čega se vrijedno sjećati iz godine koju ipak treba što prije zaboraviti.
Zdenko Balog/prigorski.hr