Križevčanka Theresia Schetar – naša davna suvremenica

Piše: dr. sc. Zdenko Balog

---

---

Karijerizam je način života aristokratskog sloja, toga veselog marijaterezijanskog doba u Hrvatskoj. Umijeće veranja po društvenoj ljestvici zbog položaja samih, prihvaćen je oblik ponašanja, a vrijednosni kriterij u društvu isključivo ovisi o uspješnosti tog veranja. Imanja i imeci stječu se lako, još lakše spiskaju kroz kockarske noći, galantne i ratne avanture, a ostavine su bremenite većim dugovima nego što im je vrijednost.

Ovo uzbudljivo, po mnogočemu našoj suvremenosti blisko razdoblje, zaokuplja me u posljednje vrijeme kroz istraživanje osobnih sudbina Križevčana: aristokracije, kao i građana i pučana. Na marginama jednog istraživanja susreo sam se s imenom Terezije Ščetar (Theresia Schetar), koja se odmah nakon prvih nađenih podataka našla u središtu mojeg interesa.

Iako se radi o gotovo nepoznatom imenu hrvatske, pa i naše lokalne povijesti, arhivska je građa o njoj bogata, ali sama za sebe suhoparno dosadna. Sretna je okolnost da je Terezija bila veoma bliska sa kroničarom marijaterezijanske Hrvatske, Baltazarom Krčelićem, koji nam je ostavio građu za njen portret. Ovo je, naravno samo skica.

Terezijin otac Jakov tjerao je vojnu karijeru, ali i stjecao imetak. Njegova žena Anna Sybila Wagner utemeljila je kod križevačkih pavlina misnu zakladu od tisuću Rajnskih. Terezijini roditelji ubrzo umru, te ostave trinaestogodišnju bogatu nasljednicu. Prema pričanju Krčelića i prema arhivskim podacima Terezija bi bila rođena poslije 1720. godine.

Kao maloljetna bogata nasljednica za skrbnika je dobila nekog generala Strassolda, koji je brakom Terezije sa svojim tajnikom želio preuzeti njeno bogatstvo. Terezija je to odbijala, pa ju on zatvori negdje, a tajnika uputi da je siluje i na taj način prisili na brak. Tajnik je došao zajedno s nekim franjevcem, te su već uhvatili djevojku da izvrše naum, kada je upao neki Rueff, koji je bio u službi generala i bio smatran ludim. No on je već, shvativši situaciju, sve pripremio, spasio djevojku, te pripremljenom kočijom s njom krenuo preko Varaždina ravno u Beč. Preko obiteljskih veza organizirali su da izađe pred cara Karla, koji ju je saslušao i odmah naredio da se svi krivci privedu. Pomoćnici, zajedno s tajnikom dobili su doživotni zatvor, dok se general, zbog visokog čina izvukao sa kratkotrajnom tamnicom i nečasnim otpustom. Slučaj je toliko odjeknuo da je provedena temeljita restauracija u pukovniji, te su još mnogi drugi izgubili činove.

Iako je isprva željela otići u samostan, veoma brzo, 1737., Terezija se udala za Franju Bengera, podžupana i nosioca visokih državnih časti. Vjenčanje je u krugu visoke aristokracije održano na Terezijinom imanju u Guščerovcu. Uz pokroviteljstvo biskupa Branjuga održao ga je križevački župnik Gradinski. U braku rodilo se jedno dijete, Antonijo Franjo Ksaver, koji je ubrzo umro. Potom je umro i Franjo Benger, da bi već 1740. Terezija ponovo bila pred oltarom, ovaj puta sa Baltazarom Magdalenićem, podžupanom i tajnikom biskupa Branjuga. Opet se okupilo slično društvo kao prije tri godine, a ovaj je puta brak potrajao 23 godine, sve do Magdalenićeve smrti.

U braku rodila je četvero djece, od kojih je samo Ignacij Kajtan, koji je rođen 1741. doživio zrelost. Godine braka, Terezija je skrbila o povećanju imetka, te posebno o društvenom usponu obitelji. Kako bi sinu u budućnosti osigurala položaj u društvu, forsirala je muža da zatraži barunski naslov, što je on uporno odbijao. Na kraju, gotovo pred smrt, ipak ga je natjerala da ode u Beč, te zatraži barunat za sebe, nju i sina. Kada je to stari Magdalenić konačno učinio 1762., godinu pred smrt, mladi se Ignacij toliko razveselio da je odjurio u Beč preuzeti povelju.

U Beču, da proslavi, malo se proveselio, te za nekoliko tjedana spiskao 14.000 Rajnskih. Ako ova suma kome ne zvuči mnogo: imetak dobrostojećeg križevačkog patricija stečen za života, uključujući nekretnine, mogao je iznositi 8.000 – 10.000 Rajnskih. Terezija – koju Krčelić inače krasi svim vrlinama, osim slijepe ljubavi i popustljivosti prema sinu – morala se dobrano zadužiti kako bi odnijela novce u Beč i izvukla ga iz dugova.

Ignacij Magdalenić se kasnije uozbiljio, postao poduzetnik, te je u Križevcima pokrenuo prvu manufakturu lončarije. A Terezija se ovdje povlači ispred svjetla Krčelićeve kronike i poznatih isprava. Zrele godine provodi na imanju Guščerovcu, te u Zagrebu u kući Magdalenića. Ne znamo kad je umrla, no to je svakako bilo nakon 1767., koliko obuhvaća Krčelićeva kronika. Jedna svakako zanimljiva biografija križevačke patricijke, koja se srodila sa dvije možda najznačajnije obitelji u gradu. Njena ‘pretjerana’ ljubav prema sinu? Terezija je imala petero djece, Ignacij je jedini preživio da odraste. To je u tom razdoblju možda neki prosjek, djeca su umirala od dana poroda do sedme-osme godine, mnogo više ih je umiralo nego preživjelo. Svejedno, majku koja je gledala smrt četvero djece, možemo razumjeti u njenoj, kako Krčelić kaže, pretjeranoj ljubavi.

Nemamo nikakvih portreta Terezije i članova njene obitelji, pa smo ovaj članak ilustrirali s nekoliko sličica koje približavaju njeno vrijeme i kontekst.