Četiri nove marke, svaka nominalne vrijednosti 4,60 kuna, krase fotografije dvorca Marković/Kulmer (Cernik), dvorca Janković (Daruvar), Staroga grada (Đurđevac) te dvorca Erdödy-Rubido (Gornja Rijeka). Dizajn maraka rad je Tomislava Vlainića iz Splita.

DVORCI HRVATSKE – GORNJA RIJEKA
Dvorac je na mjestu stare kurije između 1650. i 1663. godine sagradila obitelj Orehoczy. Godine 1730. ženidbenim vezama dolazi u posjed obitelji grofova Keglević (do 1763.), grofova Chamaré (do 1818.) i nakon njih grofova Erdödy.

Dvorac Erdödy-Rubido – Gornja Rijeka

U selu Gornja Rijeka podno Kalnika, sjeverozapadno od Križevaca, nalazi se dvorac koji je bio sjedište vlastelinstva Mali Kalnik, s tradicijom od 13. stoljeća. Dvorac je na mjestu stare kurije između 1650. i 1663. godine sagradila obitelj Orehoczy. Tada je podignut trokrilni dvorac baroknih obilježja, tlorisno u obliku slova U. Ta je obitelj posjedovala imanje i dvorac do 1730. godine kada ženidbenim vezama dolazi u posjed obitelji grofova Keglević (do 1763.), grofova Chamaré (do 1818.) i nakon njih grofova Erdödy. U posjed Sidonije Erdödy, udane pl. Rubido, dolazi 1858. godine. Nakon smrti muža Antuna povukla se iz javnoga života i doselila u Gornju Rijeku gdje je živjela do smrti 1884. godine. Njezin sin, Radoslav Rubido, prodaje dvorac 1898. godine svom zetu, Sigismundu pl. Micewskom. Već 1905. godine dvorac se ponovno prodaje i često mijenja vlasnike, a posjed je rasparceliran i rasprodan seljacima. U desetljećima nakon Drugoga svjetskoga rata, do 1984. godine, u njemu je bila smještena osnovna škola. Od tada je dvorac bez namjene. Pokušaji prenamjene dvorca u hotel nisu uspjeli. Sidonija pl. Rubido, rođ. grofica Erdödy (1819. – 1884.), obilježila je hrvatsku povijest kao vatrena pobornica hrvatskoga narodnoga preporoda, kao prva hrvatska operna pjevačica koja je pjevala ulogu Ljubice u prvoj hrvatskoj operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog te je prva otpjevala budnicu Još Hrvatska nij’ propala Ferde Livadića na koncertu u Zagrebu (u Streljani) 1835. godine. Sidoniju je naslikao Vlaho Bukovac na svečanome zastoru Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu zajedno s ostalim slavnim Hrvatima. Sidonija je u sjevernoj kuli dvorca Gornja Rijeka otpjevala prvi put Lijepu našu domovinu u pratnji skladatelja Josipa Runjanina.

DVORCI HRVATSKE – CERNIK
Na mjestu današnjega dvorca stajao je srednjovjekovni plemićki utvrđeni grad (utvrda) tipa Wasserburg. Kada ga je 1756. godine naslijedio Stjepan pl. Marković/Markovich, izvedena je barokna obnova i pritom je utvrda poprimila obilježja dvorca.

Dvorac Marković/Kulmer – Cernik

Cernik je jedan od rijetkih dvoraca u Hrvatskoj koji je uspio sačuvati opstojnost od srednjega vijeka, od godine 1372., kada se cernički kaštel prvi put spominje u pisanim svjedočanstvima. Na mjestu današnjega dvorca stajao je srednjovjekovni plemićki utvrđeni grad (utvrda) tipa Wasserburg, četvrtastoga tlorisnoga oblika, sličnog današnjemu dvorcu. Često se spominje tijekom 14. i 15. stoljeća. Porušeni Wasserburg djelomično je obnovio u prvoj polovini 18. stoljeća Maksimilijan barun Petraš/Petrasch. Kada ga je 1756. godine naslijedio Stjepan pl. Marković/Markovich, izvedena je barokna obnova i pritom je utvrda poprimila obilježja dvorca. Usprkos preinakama, dvorac je sačuvao kasnosrednjovjekovno-renesansni izgled: četverokutni tlocrt zgrade s unutrašnjim dvorištem i okruglim kulama na uglovima, tzv. četverokrilni dvorac. Manji građevni zahvati na dvorcu izvedeni su u 20. stoljeću, ali oni nisu narušili njegov izvorni izgled. Tijekom duge povijesti ovoga zdanja izmijenili su se mnogi vlasnici. U srednjovjekovno doba najdulje je plemićki grad pripadao obitelji Deževački (Dessewffy), koja je nosila predikat cerničkih plemića i posjedovala Cernik do dolaska Turaka 1536. godine. Prvi vlasnik cerničke gospoštije (vlastelinstva) nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti bio je pukovnik u Brodu, Maksimilijan barun Petraš. Posjed je dobio 1707. godine od kralja Leopolda I. Habsburga za zasluge u borbama za oslobođenje od Turaka. Od Petraša Cernik kupuje 1753. godine Marko pl. Marković, čiji potomci žive u dvorcu do 1848. godine. Od tada do kraja Prvoga svjetskoga rata 1918. godine često su se mijenjali vlasnici. Godine 1918. dvorac je kupio Aleksandar grof Kulmer (1890. – 1965.), koji ga je posjedovao do 1946. godine, kada je dvorac nacionaliziran. Početkom 21. stoljeća dvorac je vraćen Aleksandrovoj unuci Barbari Kulmer. Godine 1768. Cernik je imao čast ugostiti kralja Josipa II. Habsburga, sina kraljice Marije Terezije, na proputovanju iz Stare Gradiške u Požegu.

DVORCI HRVATSKE – ĐURĐEVAC
U prvim stoljećima postojanja Stari grad bio je feudalno sjedište, ali se zbog svoje vojne uloge od 16. stoljeća razvio u nizinsku utvrdu – kaštel tipa Wasserburg. S naseljem je bio povezan mostom dugim 326 koraka i položenim u močvari.

Stari grad – Đurđevac

Đurđevac u Podravini uspio je u osam stoljeća postojanja, od 14. stoljeća do danas, stvoriti i očuvati svoj kulturno-povijesni identitet temeljen na srednjovjekovnoj utvrdi očuvanoj do naših dana, poznatoj pod imenom Stari grad. U prvim stoljećima postojanja Stari grad bio je feudalno sjedište, ali se zbog svoje vojne uloge od 16. stoljeća razvio u nizinsku utvrdu – kaštel tipa Wasserburg. Stari grad nastao je uz naselje, ali je i dalje, sve do danas, ostao odvojen od njega, opkoljen livadama koje su nekoć bile poplavljivane i time otežavale pristup. Stari grad bio je povezan mostom dugim 326 koraka i položenim u močvari, koja je stoljećima spašavala i utvrdu i naselje od neprijatelja. Stari grad jednokatna je, u tlorisu poligonalna građevina, s unutrašnjim dvorištem i trokatnom kulom na ulazu. Prostorije se nižu oko unutrašnjega dvorišta iz kojega se u njih i ulazi. U prilično dugom životu đurđevački Stari grad promijenio je mnoge vlasnike i korisnike te prošao nekoliko različitih povijesnih i graditeljskih mijena. Najprije je, do 1546. godine, bio sjedište feudalnoga posjeda, do 1871. godine je vojno sjedište, a od kraja 19. stoljeća do danas Stari grad prepušten je građanskim potrebama. U Starom gradu smješten je muzej Đurđevca i galerija umjetnina iz donacije slikara Ivana Lackovića-Croate. Đurđevački Stari grad poznat je po legendi o Picokima nastaloj između 1552. i 1586. godine kada su trajale najžešće borbe s Turcima. Jednom prilikom Turci su danima napadali utvrdu čekajući da braniteljima ponestane hrane. Branitelji su se poslužili lukavstvom i iz topa na Turke ispalili posljednje pile, a pile se na đurđevačkom dijalektu kaže picok. Nakon toga turska se vojska povukla misleći da u utvrdi ne oskudijevaju hranom. Od tada se stanovnici Đurđevca nazivaju Picoki.

DVORCI HRVATSKE – DARUVAR

Barokni dvorac tlorisno u obliku slova U (tzv. trokrilni dvorac) gradio je od 1771. do 1777. godine Antun Janković. Smatra se jednim od najvrjednijih i najljepših baroknih dvoraca Hrvatske.

Dvorac Janković – Daruvar

Dvorac grofova Janković i termalno lječilište, nekoć rimske terme Aquae Balissae, pridaju Daruvaru posebno obilježje. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka ustrojava se feudalni posjed, a 1763. godine vlastelinstvo kupuje Antun pl. Janković, čija će obitelj ostati u posjedu vlastelinstva i dvorca do 1878. godine. Tada dvorac prelazi u vlasništvo obitelji pl. Tüköry, koja je početkom 20. stoljeća sagradila dvorac Dioš u Končanici nedaleko od Daruvara. Oni prodaju posjed banci koja ga je rasparcelirala i prodala seljacima, a dvorac je 1920. godine kupila daruvarska općina i u njemu smjestila gimnaziju koja je ondje bila do početka 21. stoljeća. Dvorac je obnovljen, ali nema trajnu namjenu. Osobit trag u povijesti dvorca ostavila je obitelj Janković. Barokni dvorac tlorisno u obliku slova U (tzv. trokrilni dvorac) gradio je od 1771. do 1777. godine Antun Janković. Smatra se jednim od najvrjednijih i najljepših baroknih dvoraca Hrvatske. Julije Janković, koji je 1857. godine dobio grofovski naslov, dvorcu je dogradio ulaznu altanu 1870. godine. On je bio posljednji muški odvjetak obitelji Janković Daruvarske. Obitelj nije zaslužna samo za gradnju dvorca i razvoj vlastelinstva, nego je znatno pridonijela gospodarskomu i kulturnomu razvoju daruvarskoga kraja. Njezinom zaslugom sagrađene su i uređene Daruvarske toplice, a naselje je od sela postalo grad. Izvorno okružen sa svih strana perivojem, dvorac je smješten na vrhu brežuljka odakle se pruža pogled na grad i perivoj. Perivoj je izvorno zauzimao površinu od 14 hektara, a danas je znatno smanjen. Najveća znamenitost dvorskoga perivoja jesu dva stabla ginka (muško i žensko stablo, ginko je dvodomna biljka). Muško stablo najveći je i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj, s opsegom debla od oko sedam metara, pa je i zaštićen kao pojedinačno stablo.

posta.hr/prigorski.hr