Župnik Branko Horvat već se polako može osloviti kao “pravi Bregovec”. Naime Horvat, koji je rodom iz malog sela Podevčevo, pokraj Novog Marofa već deset mjeseci obnaša dužnost župnika u Koprivničkim Bregima.

Župnik Horvat dolazi iz kraja bogate kršćanske tradicije, o čemu najbolje svjedoči podatak da iz Župe Remetinec iz koje on dolazi i susjedne Župe Oštrice trenutno je oko 23 živuća svećenika.

– Dolazim iz tipičnog zagorskog kraja. Brežuljkasti vinorodni kraj, gdje ima još uvijek puno ljudi koji su okrenuti poljoprivredi – rekao nam je o svom rodnom kraju Branko Horvat.

Dodao je kako je odrastao u obitelji u kojoj je jedno vrijeme živjelo devetero ukućana, iz više generacija obitelji. Branko je najstariji od troje braće, a istaknuo je kako nije prvi svećenik u obitelj.

– U obitelji je bio svećenik bratić od moje prabake. Nažalost nisam ga uspio upoznati, zvao se Stjepan te je on također bio župnik u Podravini, točnije u Ždali – naglasio je.

Što se tiče samog svećeničkog poziva, Branko je istaknuo kako još od malena imao neki osjećaj koji ga je pratio i kojeg ponekad nije bio ni svjestan kad i gdje je nastao.

– Postoje osobe ili događaji koji mogu nagnati nekoga da upiše sjemenište. Međutim puno ljudi ima osjećaj neki u sebi da bi mogao biti svećenik. Prve naznake da bi mogao biti svećenik bile su kad mi je bilo četiri, pet godina. Tako barem moji bližnji govore, meni to jako rano zvuči, ali ako oni tako kažu onda valjda je tome tako – kazao je Branko te istaknuo kako je od malena volio ići na mise.

Dodao je kako se kao dijete znao igrati svećenika te da je u igri često služio mise.

– Slagao sam si oltar. Kao djeca igrali smo se i vjenčanja gdje sam ja redovito bio svećenik, a bilo je i sprovoda jednoj ptičici i mački. Tako da od malena sam imao neko nagnuće prema svećeništvu – dodao je Branko.

Naglasio je kako je već poslije prve pričesti postao i ministrant. Kako je počeo ministrirati, želja za svećeništvom samo je rasla.

– Kao primjer uvijek su mi bili prijašnji župnik Ivan Bais te župnika koji ga je naslijedio Josip Pavlek koji je sadašnji župnik u Župi Remetinec. Veliki utjecaj na mene imao je i Anđelko Košćak trenutni rektor bogoslovije koji je rodom iz moje župe, te svećenik Marko Đurin, sadašnji rektor Hrvatskog papinskog zavoda svetog Jeronima u Rimu. Često kada je velečasni Marko dolazio kući još kao bogoslov, ostavljao je na nama mladima traga.S nama ministrantima znao se podružiti, a i njegove mise imale su veliki utjecaj na mene – naglasio je Branko.

Upravo je prečasnog Košćaka Branko uzeo kao propovjednika na mladoj misi. On mu je bio i duhovnik te je veza ostala do današnjih dana.

Zanimljivo je kako sam odlazak u sjemenište, Branko pamti kao šaljivu anegdotu.

– Već krajem sedmog razreda osnovne škole spomenuo sam svećeniku Pavleku da bi htio ići za svećenika. Kako sam bio dijete, nisam znao kako točno izgleda odgoj svećenika. Mislio sam da ću par mjeseci odlaziti na mise i da ću tada postati svećenik. Svećenik Pavlek čekao je da mu se ja javim krajem osmog razreda ako sam ja i dalje zainteresiran za svećeništvo – govori Branko.

Kako se on nije javljao, Pavlek ga je krajem osmog razreda nazvao te upitao jeli promijenio mišljenje te jeli možda nešto drugo izabrao.

– Ja sam tada malo glasnijim tonom odgovorio “kaj je vama, dobro znate da ja želim biti svećenik. Kaj me sad to pitate, znate da jedino što želim je biti svećenik”. Još se dan dans znamo nasmijati kako sam ja ga na neki način kudio – ispričao je Branko.

Što se tiče samog obrazovanja Branko je osim na KBF-u u Zagrebu nekoliko godina proveo na studiju u Rimu.

Njegov svećenički put prije dolaska i preuzimanja Župe sv. Roka u Koprivničkim Bregima, započeo je u Lepoglavi.

– Nakon završenog studia u Lepoglavu sam došao kao đakon. Kao đakon sam obavljao službu malo manje od godinu dana. Nakon đakonata postao sam svećenik, no ne može se odmah dobiti služba župnika zbog neiskustva. Tada sam postao kapelan. Inače to nije slučaj, ali ja sam bio kapelan na istom mjestu gdje sam bio i đakon. Tako da sam tamo bio sve skupa četiri godine te sam nakon toga došao u Podravinu – naglasio je.

Istaknuo je kako je jedno kraće razdoblje, otprilike mjesec dana službovao kao župnik u Župi Mađarevo gdje je hitno bio potreban župnik.

Podravina i Koprivnički Bregi Branku su do dolaska u župu bili enigma.

– Prije nego što sam došao ovdje za župnika, sve skupa sam nekih dva puta bio u Koprivnici i tek nekoliko puta u drugim mjestima. Većinom sam bio na relaciji Varaždin- Zagreb. Prva pomisao mi je bila da ću nešto novo naučiti. Naravno čovjek ima i onaj strah od nepoznatoga jer nisam znao što će biti. Prvi dojam kada sam došao u mjesto i doček koji su mještani spremili ugodno me iznenadilo. Bregovci su se pokazali kao jako ljubazni i dobri ljudi – kazao je.

Dodao je kako uvijek postoji vrijeme prilagodbe te kako je njegov način vođenja župe nešto drugačiji od načina vođenja bivšeg župnika Josipa Koščaka.

– Jedno određeno vrijeme trebalo je za prilagodbu, rekao bi da je u siječnju počelo sve polako sjedati na svoje mjesto. Nakon blagoslova  obitelj te nakon što su me iznenadili za moj rođendan koji pada na 4. siječanj mogu kazati da su me počeli prepoznavati kao svojega – kazao je.

Dodaje kako rođendane ne slavi već 15-ak godine, jer mu rođendan pada na blagoslov obitelji.

– Na moj rođendan u 7 ujutro su pozvonili na moja vrata. Kada sam došao do vrata tada je krenula pjesma. Donesli su mi veliku tortu i svi smo se malo podružili, što je jako lijepo od njih – naglasio je.

Dodao je kako i on pokušava tu ljubaznost vratiti.

– Kuča odnosno farof vapi za obnovom. Radovi su krenuli ove godine no sve je stalo zbog koronavirusa. Također se i sakristija krenula obnavljati. Moraju ljudi vidjeti da se radi duhovno i materijalno za napredak župe i župljana pa će puno lakše prihvatiti promjene – kazao je.

Branko je zaključio kako uz Božju pomoć i s vremenom će obnoviti stare prostorije kako bi župne prostorije ponovno zasjale svojim sjajem.