U utorak 23. lipnja u poštanskom uredu 48260 Križevci u uporabi će biti prigodni poštanski žig na spomen 110. obljetnice leta prvoga hrvatskoga pilota Dragutina Novaka.
Uz žig priređena je i prigodna omotnica. Žig i omotnicu grafički su oblikovali Stjepan Zdenko Brezarić i Vladimir Palošika.
Dragutin Novak rođen je 16. veljače 1892. u Zagrebu. Osnovnu školu polazi i završava u rodnome gradu. Ostaje bez roditelja u ranoj mladosti. Odlazi u Češku u grad Tropava te se smješta kod obitelji svoga oca.
Tamo završava školu za preciznog mehaničara urara. Po tom odlazi kod sestre u Budimpeštu. Kako piše Anto Lončarić, Novakov prvi kontakt sa zrakoplovima bio je na Rakošijevom polju u Budimpešti. Ti kontakti s avionom odredit će Novakovu sudbinu.
Početkom 1910. Novak dolazi u Zagreb. Radi u struci i popravlja javne satove. po Zagrebu. Istovremeno proslavljeni izumitelj ing. Penkala konstruira prvi hrvatski avion. Novak se javlja slavnome tvorničaru govoreći mu da je u Budimpešti pokušavao letjeti ali nije uspio. Penkala ga zapošljava kod sebe.
Upravo u ljetu 1910. s Penkalinim avionom Novak će se prvi puta vinuti nebu pod oblake. Novakov se san obistinio. Bilo je to 23. lipnja 1910. u Zagrebu. Bio je to prvi let avionom prvoga hrvatskoga pilota. U listopadu 1910. godine prilikom dostizanja maksimalne visine avion je pao i oštetio se.
Penkala više nije htio ulagati u popravak aviona. Novak je kasnije surađivao s Rusijanom, Čermakom i Merčepom. Ovaj posljednji nije se pokazao dobrim suradnikom pa su se poslovno razišli. Pred pilotskom komisijom Novak je položio pilotski ispit , prije navršene 21. godine života.
U vrijeme I. svjetskoga rata Novak je odlikovan za vojničke i pilotske podvige. Dobio je Zlatnu medalju za hrabrost, Srebrnu medalju prve klase Feldpilota i Križ s vijencem. Novak se konačno skrasio u Križevcima oženivši se Anđelom Pongrac iz Velikog Ravena.
U Križevcima je radio na Poljoprivrednom tehnikumu. Osnovao je i privatno autoprijevozničko poduzeće. Godine 1970. preselio se u Zagreb, gdje je umro 31. listopada 1978. godine. Pokopan je na Mirogoju.
Vladimir Palošika