U Općoj Bolnici Koprivnica u srijedu napustio nas je Đuro Popec, istaknuti slikar iz Molvarskog kruga podravske naive.

Đuro Popec rođen je 5. travnja 1943. godine u Gornjoj Šumi. Volju za slikarstvom pokazuje još od osnovnoškolskih dana, no životne okolnosti odvode ga drugim putem pa radi kao vozač.

Slikati počinje tek 1972. godine, a prvu samostalnu izložbu ostvaruje već 1978. godine.

Tijekom života izlagao je u brojnim gradovima zemlje i svijeta. Djela sačuvana u Zbirci naivne umjetnosti Muzeja grada Koprivnice već i nazivima – Zimski pejzaž, Pečenje rakije, Branje tikvi – govore kako je slikarski izričaj temeljio na osnovnim premisama Hlebinske škole prikazujući svakodnevicu i ljude svoje okoline.

Često teške fizičke poslove zaogrtao je u uglavnom tople kolorističke nijanse vidljive u Branju tikvi.  Kompozicije su sačinjene od oblih, mekanih formi koje se povremeno ritmiziraju vertikalno usmjerenim oštrijim obrisima drveća.

Simetrična kompozicija, u pravilnoj izmjeni muških i ženskih figura u različitim posturama, naglašava povezanost čovjeka s prirodom i njenim prešutno  sustavljenim redom i jasnoćom. Perspektivna skraćenja u prikazu seoskih nastambi stvaraju nekolicinu pozadinskih planova prodorom u dubinu.

Posebnu pozornost poklanja oblikovanju neba čiju nestalnost i stalnu mijenu prezentira različitim formama.

Tamni kišni oblaci pretvoreni su u sive linijske predjele, dok svijetli, „osunčani“ oblaci dobivaju savršeno okruglastu formu ogrnutu bjelinom. Bjelina snijega također je jedna od čestih tema i preokupacija kojima stvara prizore minimalističkog pejzaža usmjerenog na misaona promišljanja o životu i svijetu (Zimski pejzaž).

Zaleđenost pejzaža i zagasitijeg kolorita odaje dojam osamljenosti i praznine.

Čak i kad koristi tamnije boje, omekšava ih miješanjem s bijelim ili svjetlijim bojama kako bi ih približio pastelnim tonovima, a time i ublažio ozbiljnost atmosfere.
Đuro Popec svoju umjetničku strast usmjerio je i prema kolekcionarstvu. Kao pasionirani kolekcionar satova bio je svjestan neminovne prolaznosti vremena.

poznat s neumoljivom tijekom života, pobrinuo se da u njegovim slikama zauvijek sačuvamo djelić ne samo zaboravljenog prostora i vremena, već i njega samoga.